U našim obilnim i priobalnim krajevima kartanje je već više od stotinu godina popularan način kraćenja vremena i zabavljanja u društvu prijatelja, a tršćanske karte neizostavni rekvizit kojeg mora imati svaka kuća.
Nema sumnje, jedna od najuzbudljivijih igara koje se igraju uz Carte Triestine svakako je trešeta. Riječ je o taktičkom nadmudrivanju koje se najčešće igra u parovima i kombinira s briškulom, još jednom obožavanom igrom među Istrijanima, Primorcima i Dalmatincima.
Trešeta se odlikuje vrlo zanimljivim pravilima, po kojima najvrjednija karta nije i najjača, što je čini posebnom u odnosu na druge u Hrvatskoj popularne kartaške igre. Iako se najčešće igra u užem društvu prijatelja, uz bevandu i mnogo verbalne strasti, trešeta se također preselila na Internet posljednjih godina pa je danas u udobnosti svog doma moguće iskušavati svoju vještinu i sreću, protiv igrača iz bilo kojeg dijela naše države.
U svakom slučaju, trešeta je važan dio hrvatske kartaške tradicije, a ovom prilikom donosimo vodič kroz njezinu povijest i pravila, a ističemo i najvažnije razlike u odnosu na briškulu, s kojom čini savršeni kartaški par igara…
Povijest trešete
Prvi zapisi o trešeti povezani su s 1884. godinom, kada je Saul Mondiano odlučio pokrenuti proizvodnju igraćih karata u Trstu, koje su ubrzo postale neizostavan rekvizit prilikom igranja trešete.
Radilo se o špilu od 40 karata podijeljenih u četiri boje: dinari (starorimski novac), baštoni (toljage iliti batine), špadi (mačevi) i kupe (kaleži).
Carte Triestine došle su ubrzo u Istru, a s njima i jedna posebna talijanska kartaška igra, koja je u našim krajevima prozvana trešeta. Zajedno s briškulom, dobro je prihvaćena i u Primorju te Dalmaciji, a igra se već više od stotinu godina i u Crnoj Gori.
Vremena su se mijenjala, kao i politički sustavi, ali ljubav prema trešeti na hrvatskoj obali ostala je ista sve do 21. stoljeća, u kojem je igra digitalizirana i postala dostupna online. Ipak, još uvijek je igrači najradije igraju ispred svoje konobe, za vrijeme ljetnih vrućina ili zimske dosade, ubijajući vrijeme strastvenim bacanjem karti, željni dobrog osjećaja koji dolazi s vješto izborenom pobjedom…
Vrste trešete
Trešeta se može igrati na nekoliko različitih načina, a najvažnija podjela je na verziju sa zvanjem, odnosno “akužavanjem” i onu bez zvanja, koja se češće koristi na turnirskim natjecanjima.
Također se može igrati skupljajući pozitivne bodove, ali i negativne. Naime, trešeta “u ko manje” iliti “chi fa meno” igra se s ciljem imati što manje osvojenih karata na kraju partije, s dodatnom dramaturgijom koju daje pravilo da onaj igrač koji skupi baš sve karte dobiva maksimalan negativan broj bodova pa možete koristiti dvije potpuno različite pobjedničke taktike tijekom igre.
Takva trešeta igra se u četvero, ali svatko za sebe, dok se ona obična igra u parovima i za pobjedu je ključan timski rad. Može se igrati i u dvoje, s izvlačenjem karata tijekom partije, ali i u troje, kada se iz igre izbacuje jedna četvorka i svaki igrač u ruke dobije 13 karata…
Pravila trešete
U klasičnoj trešeti svaki igrač na početku dobije po 10 karata i zatim onaj kojem je djelitelj prvom podijelio karte započinje s partijom.
Nema aduta, a najjača karta u svakoj boji je trica, pa slijedi duja pa as, nakon kojih dolaze kralj, konj i fanat dok karte od 7 do 4 nemaju veliku vrijednost.
Ono zanimljivo je bodovanje, jer samo as donosi cijeli “punat”, odnosno bod, dok trojka, duja, kralj, konj i fanat igraču daju “belu”, a potrebno je imati tri bele za jedan “punat”.
U verziji sa zvanjem, odnosno “akužavanjem”, igrači mogu prijaviti dodatne bodove po sljedećem principu:
- as, trica i duja u istoj boji donose 3 “punta”,
- tri asa, trice ili duje donose 3 “punta”,
- četiri asa, trice ili duje donose 4 “punta”.
Naravno, “akuža” može dramatično promijeniti tijek partije, jer ukupno je samo 11 bodova u igri, a zvanjima možete uzeti do maksimalnih 19 bodova, ako vam se sve poklopi.
Zato se na turnirima obično igra bez zvanja, no ono što je uvijek isto pravilo je poštivanja boje, odnosno igrači moraju odigrati onu boju koju prvi na redu stavlja na stol. U slučaju nepoštivanja, protivniku se pripisuje 11 bodova.
Cilj svakog para skupiti je što više bodova kroz partije te prvi doći do 31, 41 ili 61 boda, ovisno o dogovoru do kojeg rezultata se igra…
Razlike između trešete i briškule
Trešeta i briškula obično se igraju zajedno, po principu jedna partija briškule pa jedna trešete, a ako je rezultat 1:1, odlučuje majstorica. Najčešće se za odlučujuću igru bira briškula, ali neki “pripetavaju” i u trešeti, jer njezina pravila ipak omogućuju veći broj strateških opcija.
Trešeta u četvero razlikuje se od briškule prije svega po tome što nema izvlačenja karti, već igrači odmah nakon dijeljenja znaju što imaju na raspolaganju.
Također nema aduta, a as nije najjača karta u svojoj boji, iako donosi najviše bodova, što je odlično osmišljeno pravilo, kakvo u briškuli ne postoji.
U briškuli je dopušten svaki dogovor među igračima, ali u trešeti nije. Dapače, postoje samo dva dogovorena signala koji si igrači mogu međusobno davati:
- “tučem” – znači da suigrač mora uzeti štih jakom kartom i zatim vratiti istu boju na stol,
- “strišo” – igrač baca onu kartu kojom daje do znanja suigraču da zna u kojoj boji je jak.
U briškuli je važno kroz cijelu igru skupljati što vrjednije štihove, dok je u trešeti ključ uspjeha rješavati se onih karata koje za vas nemaju vrijednost i ostavljati one koje mogu donijeti niz uspješnih “ruku” u završnici. Zato je za trešetu ipak potrebno više vještine i znanja kako biste bili uspješni, dok se u briškuli može čak i početniku osmjehnuti sreća, a s njom i pobjeda…
Rječnik trešete
- punat – osvojeni bod,
- zog – boja karata,
- mac – špil karata,
- akuža – zvanje iliti dodatni bodovi,
- ubiti – osvojiti štih bacanjem vrjednije karte u istoj boji,
- ruka – jedno bacanje karata unutar partije,
- tučem i strišo – dva dopuštena načina komunikacije,
- lišina – karte koje ne donose bodove; 4, 5, 6 i 7,
- škarat – karte kojih se igrač mora što prije riješiti,
- kapot – pobjeda 11:0 u jednoj partiji.
Budućnost trešete
Za razliku od igara kao bela i briškula, trešeta je igra koja traži od igrača nešto više taktičke vještine, poput pokera, ali i samim time mnogo odigranih partija, kako biste otkrili sve najbolje strategije koje imate na raspolaganju.
Svejedno, sreća ostaje bitan faktor, jer mnogo će ovisiti o kartama koje imate u rukama, zbog čega trešeta nema izgleda u budućnosti postati profesionalna kartaška igra, čiji turniri bi se mogli održavati u sklopu online casina ili fizičkih kockarnica.
Ipak, riječ je o igri koja čini važan dio hrvatske kulturne baštine i omiljena je među svima koji osjećaju snažnu povezanost sa svojim rodnim krajem. Zato smo sigurni da će se trešeta u našoj zemlji još mnogo igrati u godinama koje dolaze, za vrijeme ljetne fjake, ali i vjetrovitih zimskih dana u našim obalnim i priobalnim krajevima…
