Splitski Hajduk ponovno nije uspio osvojiti naslov prvaka Hrvatske. Iako je do kraja prvenstva ostalo još pet kola, Dinamo je u više nego komotnoj situaciji da u posljednjem derbiju ove sezone potvrdi titulu i vrati trofej u svoju vitrinu, nakon kratke pauze i prošlogodišnjeg, pomalo neočekivanog naslova Rijeke.
Navijači su svoju ocjenu sezone 2025./26. odavno već dali. Ispadanje iz europskog natjecanja već u kolovozu, uz šokantan poraz u Kupu upravo od Rijeke ranije ove godine, dodatno je učvrstilo dojam da je Hajduk ponovno podbacio, doduše uz nešto manje ‘drame’ nego lani kada je uspjeh zbilja bio nadohvat ruke.
Rani krah i poznati scenarij: proljeće koje uvijek razočara
Podbačaj se svakako iz sezone u sezonu ponavlja. Proljetni epilog klupske sezone gotovo je uvijek isti. U finiš sezone Hajduk uglavnom ulazi s realnim šansama za naslov, no u ključnim trenucima posustaje.
S druge strane, Dinamo nakon europskih obveza ubacuje u višu brzinu, uzima bodove u najvažnijim utakmicama i na kraju rutinski osvaja prvenstvo. Taj obrazac već godinama djeluje gotovo nepromjenjivo.
Ove godine je stigao nešto ranije, već početkom proljetnog dijela prvenstva kada je Dinamo uzeo važna tri boda u derbiju na Poljudu, i pritom još iskoristio dva vezana kiksa Bijelih da ode na komotnih deset bodova prednosti u prvenstvu.
Paradoks bodova: ova sezona dobra, prošla bi bila šampionska
Ironično, Hajduk će ove sezone vrlo vjerojatno osvojiti više nego dovoljno bodova za naslov – ali onaj prošlosezonski. Rijeka je tada titulu odnijela na Rujevicu sa svega 66 bodova, dok je Hajduk već pet kola prije kraja aktualne sezone na 61.
Tek sada se otvara dodatni žal za propuštenom prilikom iz prošle godine, kada se konkurencija itekako “nudila”. Ipak, serija poraza u ključnim utakmicama – ponajprije protiv Dinama na Poljudu – usmjerila je naslov prema Rijeci.
Hajduk želi to zaboraviti i okrenuti se budućnosti koja će im u narednom periodu donijeti prekid neugodne tradicije, nadilaženje pritiska i straha od konačnog uspjeha kako bi Bijeli napokon osvojili naslov, prvi nakon 2005. godine.
Nova struktura: Robert Graf i okretanje budućnosti
Gonzalo Garcia je preživio ispadanje iz Europe od Dinamo Cityja i čini se da ostaje na Poljudu i za iduću sezonu. Isto se ne može reći za Gorana Vučevića koji je naglo pod nerazjašnjenim okolnostima napustio svoju funkciju sportskog direktora.
Srećom po Hajduk, upražnjena pozicija je ipak popunjena prije početka ljetnog prijelaznog roka, već u travnju. Novi sportski direktor Robert Graf nema razloga žaliti za propuštenim prilikama u kojima nije sudjelovao. Fokus je sada isključivo na sljedećoj sezoni i europskim izazovima.
Hajduk već godinama traži iskorak na međunarodnoj sceni, koji bi posljedično donio stabilnost i u domaćem prvenstvu. Problem je, međutim, i dalje očit – Dinamo raspolaže višestruko većim budžetom za odštete i plaće, što Hajduk jednostavno ne može pratiti.
I dok jači proračun znači širi roster i veće šanse za osvajanjem bodova preko 36 kola, u Europi su Bijeli ‘žrtve’ svojih neuspjeha koji im redovito daje status nenositelja u ždrijebu, što znači teže, ponekad i nepremostive prema europskim skupinama.
Garcia donosi promjene: napad konačno ima širinu
Ne dogodi li se veliki obrat i akutni pad forme u posljednjih pet kola, Gonzalo Garcia bi mogao postati prvi trener nakon Valdasa Dambrauskasa koji će zadržati kontinuitet kroz više od jedne sezone.
Bitno, španjolski stručnjak uspio je unaprijediti segment koji je kronično nedostajao – raznovrsnost u napadu. Hajduk sada češće ulazi u posljednju trećinu, stvara više prilika i djeluje opasnije nego u mandatu njegova prethodnika Gennara Gattusa.
Ključna figura: zašto je sportski direktor presudan
U sportskom segmentu poslovanja, pozicija sportskog direktora ostaje ključna. Nakon kratkog mandata Gorana Vučevića, Graf je četvrti sportski direktor u mandatu predsjednika Ivana Bilića, a iza sebe ima zapažene rezultate iz Poljske, gdje je uspješno radio u Rakówu. U prvom obraćanju za klupske stranice je iskazao zadovoljstvo dolaskom ali nismo dugo čekali na analizu manjkavosti u prvoj ekipi.
Istaknuo je kako momčadi nedostaje trkačkog intenziteta, najavivši prometno ljeto i selekciju kadra temeljenu i na analitičkim (GPS) podacima. Upravo će njegova suradnja s Garcijom usmjeriti Hajduk u predstojećoj sezoni, bez jasne sinergije njihovih ideja doći će to rascjepa između želja dvojice djelatnika, čime se šanse za europskim iskorakom smanjuju.
“Slučaj Livaja”: prioritet ljeta na Poljudu
Jedan od prvih i najvažnijih zadataka bit će rješavanje statusa Marka Livaje. Najbolji igrač Hajduka ulazi u posljednju godinu ugovora, a njegova budućnost još uvijek nije definirana. Ne potpiše li novi ugovor s Hajdukom, iduće ljeto iz kluba može otići bez odštete.
Unatoč određenim taktičkim zamislima trenera Garcije, koji ga ne vidi kao startera u svakoj utakmici, Hajduk bi morao učiniti sve da ga zadrži.
Livajina statistika je impresivna – prema podacima Tranfermarkta upisao je 198 nastupa, zabio 104 pogotka i gotovo 50 asistencija. U prosjeku, zabija svaku drugu utakmicu, a svaku četvrtu upisuje i asistenciju. Takav učinak donio mu je i tri titule najboljeg strijelca lige. S takvim brojevima, za njega jednostavno mora biti mjesta, makar uz nešto skromniju ulogu nego do sada.
Prodaje kao realnost: tko puni blagajnu?
Financijski aspekt poslovanja nalaže barem jedan značajan izlazni transfer po sezoni. U izlogu su mladi igrači poput Rokasa Pukštasa, Nike Sigura i Brune Durdova.
Riječ je o talentima iz Hajdukove akademije koji bi mogli donijeti ozbiljan prihod, slično kao što je to bio slučaj s Lukom Vuškovićem i njegovim transferom u Tottenham. Hajduk je njegovom prodajom utržio preko 10 milijuna eura, što je u izostanku europskih sredstava od plasmana, novac koji je ključan za opstanak svlačionice pod teretom plaća prvotimaca.
Poljud i infrastruktura: simbol koji čeka odluku
Iako se često kaže da “Hajduk živi vječno”, možda je preciznija ona legendarna izjava trenera Stanka Poklepovića – da je Hajduk neuništiv.
Bez značajnijeg europskog rezultata još od 2011. godine i uz tek dva osvojena Kupa u posljednjih nekoliko sezona, klub i dalje velikim dijelom ‘živi’ od prodaje ulaznica, marketinga i povremenih transfera.
Sve se to odvija na dotrajalom Poljudu, stadionu koji je simbol kluba otkako su Bijeli preselili sa Starog Placa. Ipak preko 50 godina korištenja je ostavilo tragove, stadionu treba ozbiljna obnova ili rušenje kako bi se izgradio novi. Nije realno da se Bijeli presele na novu lokaciju prije kraja desetljeća.
Unatoč svemu, Hajduk posjeduje ogroman potencijal. Članstvo kluba već godinama prelazi 100 tisuća, što je brojka kojom se mogu pohvaliti rijetki europski klubovi. Usporedbe radi, takvi rezultati bili bi konkurentni i u Bundesligi, gdje bi Hajduk po broju članova bio u gornjoj polovici lige.
Sve ovo se događa dok Hajduk več više od 20 godina čeka naslov prvaka – što je rijetkost u europskim okvirima za klub takve tradicije. Sličan primjer bio je Feyenoord, koji je na titulu čekao 18 godina, dok Arsenal još uvijek pokušava ponovno osvojiti Premier ligu prvi put nakon 2004. godine
Zaključak: uspavani div ili propuštena prilika?
Hajduk je već godinama na korak do iskoraka – bilo kroz naslov prvaka ili ozbiljniji europski rezultat. No, taj posljednji korak uporno izostaje.
Potencijal postoji: navijači, infrastruktura u najavi, talenti i tržišna vrijednost. Ono što nedostaje jest kontinuitet, stabilnost i realizacija u ključnim trenucima.
Zato se nameće pitanje – je li Hajduk doista uspavani div koji čeka buđenje, ili klub koji iz sezone u sezonu propušta vlastite prilike?
