29. veljače je datum koji je zlatnim slovima upisan u splitski vaterpolo. Tog je datuma prije točno 32 godine, VK Jadran iz Splita po prvi put u svojoj povijesti postao europski prvak.
Splićani su prvu od dvije titule prvaka Europe osvojili 1992. godine. Nakon što su u prvoj utakmici finala igranog u Genovi izgubili od Savone, tada aktualnog prvaka Italije, rezultatom 12:10 uslijedio je revanš koji se nije mogao igrati u Splitu, a Talijani nisu htjeli doći ni u Zagrebu. Tako se revanš igrao na plivalištu Bruno Bianchi u Trstu u veličanstvenoj atmosferi.
Jadran Koteks je imao podršku velikog broja Torcide u prvom europskom finalu mlade države Hrvatske u susretu označenom “većim od sporta”. Momčad je s klupe vodio Neven Kovačević, a Jadran je u svojim redovima imao pojačanja u vidu Dubravka Šimenca i Perice Bukića. U napetoj utakmici, Jadran je vodio s 9:8 i tada se činilo kako će Savona doći do naslova.
Ipak, golovima Ognjena Kržića, a onda i Mislava Bezmalinovića 37 sekundi prije kraja, Jadran je poveo s 11:8 i došao na prag titule. U posljednjem napadu Savone, vratar Renco Posinković je upisao novu obranu poslije udarca Paola Petronellija nakon čega je krenulo opće veselje. Naslov prvaka Europe je posvećen hrvatskim braniteljima, a to je ujedno bio prvi međunarodni trofej hrvatskog sporta.
Cijelu uzvratnu utakmicu možete pogledati u sljedećem privitku:
Jadran su 1992. vodili Neven Kovačević kao glavni trener i Željko Beba Jozipović kao pomoćnik. predsjednik Jadrana bio je Darko Šestanović, tajnica Ana Dvornik, tehniko Frane Mitrović, te članovi Uprave Ivica Cipci, Niko Bezmalinović, Dabiša Ježina, Siniša Vukičević, dr. Pjero Rossi, Toni Pavlović. Uz momčad su stalno bili “sveto trojstvo” Mitrović, Bezmalinić i Šestanović.
Jadran je i sljedeće godine ponovio istu stvar. Tada su vaterpolisti splitskog kluba u jedinom svehrvatskom finalu u povijesti vaterpolske Lige prvaka pobijedili Mladost s ukupnih 13:10.