Eurovizija 2026 u Austriji: može li lelek ponoviti uspjeh baby lasagne?

Hrvatska se do te neočekivano uspješne 2024. godine mučila na velikoj pozornici Eurovizije. Još tamo od pobjede grupe Riva uz singl ‘Rock Me Baby’ iz 1989. godine, Hrvatska ne zna za pobjedu na ovom natjecanju, tek smo sporadično svjedočili ulascima u finale uz veći broj glasova koji su nas najdalje vodili do top 5 najboljih pjesama ‘starog kontinenta’. 

Potom, kao iz vedra neba, u Hrvatskoj svjedočimo procesu koji se rijetko događa – zemlja koja godinama prolazi ispod radara odjednom postaje središnja priča natjecanja. Pjesma ‘Rim Tim Tagi Dim’ je odmah po ulasku s rezervne pozicije zbog odustajanja Zsa Zse  u glavnu konkurenciju domaćeg izbora napravila nevjerojatan efekt i ‘bacila’ Hrvatsku među favorite Eurovizije.

Dvije godine kasnije,  u Beč koji je ovogodišnji domaćin natjecanja, dolazi i novi test: je li Baby Lasagna bio slučajnost i trenutak inspiracije pojedinca ili pak početak novog kontinuiteta uspješnosti naših predstavnika. Nakon prošlogodišnjeg neuspjeha Marka Bošnjaka, odgovor na gore postavljeno pitanje će pokušati dati Lelek s pjesmom ‘Andromeda’. 

Iako će se diljem Hrvatske navijati za djevojke iz ove interesantne glazbeno-scenske skupine,  situacija je ipak bitno drugačija nego preklani, i nije za očekivati da se ponovi uspjeh Marka Purišića o kojem se govori i dalje u superlativima nakon osvojenog drugog mjesta na velikom finalu u Švedskoj. 

Kako se gradio fenomen: Baby Lasagna i rast koji nitko nije planirao

Iako nismo uspjeli ponoviti hype i maniju Baby Lasagne lani, Lelek, za razliku od Bošnjaka koji se nije dokopao finala, ipak nudi nešto posve drugačije. No, trenutačna pozicija na kladionicama prema podacima portala Eurovision Odds  ih smješta u samu sredinu, sa skromnim šansama za konačno slavlje u visini od samo 1%. 

Trenutno smo sedamnaesti od ukupno 35 zemalja kandidata.  To je i dalje bolja početna pozicija nego prošlogodišnja; Mark Bošnjakov “Otrovna torta” nije uspjela uvjeriti analitičare da joj daju ikakve šanse za pobjedu kod najboljih online kladionica. S druge strane, ako ćemo se voditi Lasagninim primjerom, Lelek je već u zaostatku.

Naime, te mitske 2024. godine prvi prijelomni trenutak za ‘Rim Tim Tagi Dim’  bila je Markova pobjeda na Dori. Pjesma se munjevito potom proširila društvenim mrežama i to organski, a velika manija za Purišićevim hitom je došla do usijanja kada su mu šanse za pobjedom porasle na nevjerojatnih 50 %. 

Lelek sa svojim neobičnim performansom i lokalnim obilježjima koje ne spadaju u klasičnu odjeću i obuću (ističu se tetovažama), ima potencijala ponoviti uspjeh, ali onaj najvažniji faktor im i dalje nedostaje. Sreća,  sve se još stigne okrenuti u našu korist. 

Lelek: drugačiji put, drugačija pravila igre

Lelek dolazi s potpuno drugačijim pristupom. “Andromeda” je atmosferična, etno-inspirirana i vizualno promišljena pjesma koja se ne nameće na prvo slušanje. Pjesma predstavlja ozbiljan, autorski koncept koji ne podilazi slušateljstvu što je prilika, ali uvijek i rizik. 

Eurovizijska publika pjesmama ne daje puno vremena. One ionako traju maksimalno tri minute, i potrebno je samo deset ili malo više sekundi da se publika odluči sviđa li im se pjesma ili ne.  Zato je ključno pitanje: može li Lelek osvojiti srca publike unutar tri minute nastupa? 

Trenutno – ne izgleda kao favorit. Ali prostor za iznenađenje postoji. Uostalom, rijetki su vjerovali da će početna euforija oko Baby Lagane potrajati. Danas, dvije godine od nastupa, Marko Purišić s bendom svira po cijeloj Europi, što je svima bio nezamisliv scenarij u danima kada je njegov ‘Rim Tim Tagi Dim’ počeo osvajati tržišta. 

Tetovaže kao identitet: sicanje kao detalj koji može napraviti razliku

Jedan od najupečatljivijih elemenata su tetovaže inspirirane sicanjem – tradicionalnim simbolima identiteta i zaštite. Vezana je za zaštitu katoličkog stanovništva u Bosni i Hercegovini kako bi se tamošnje žene vjerski obilježile pred osmanskim osvajačima, što bendu Lelek daje snažnu etnocentričnost.

No, većina vjerskih i političkih izražavanja na multikulturalnim događajima poput Eurovizije u pravilu se pokazuju kao promašaj odnosno rizik koji se ne isplati jer isticanjem određenih simbola postoji opasnost od otuđenja od dijela publike. 

S druge strane, sicanje stvara posebne i upečatljive tetovaže, a Eurovizija upravo voli jasne, prepoznatljive znakove. Ako publika to razumije – Lelek dobiva najvažniju značajku a to je – identitet. Ako ne – ostaju samo puka estetika bez poruke. Upravo će to odlučiti hoće li njihov nastup ostati zapamćen ili pak poslan u ropotarnicu povijesti nekoliko sati iza finala. 

Favoriti 2026: jaka konkurencija bez istaknutog lidera

Ovogodišnja Eurovizija nema dominantnog favorita. Finska vodi, ali bez uvjerljive prednosti. Švedska donosi savršenu produkciju, ali je pitanje hoće li opet ponijeti pobjedu nakon nekoliko uspješnica i dvostruke pobjede njihove pjevačice Loreen. Italija pak ima vokal koji bi žiri mogao nagraditi. No, nije žiri jedini, nešto će se pitati i publiku. Pogotovo u finalu.

Ono što daje nadu da bi se netko poput Leleka mogao progurati na vrh je nedostatak jasnog favorita za ovu godinu.  Naše predstavnice imaju gotovo sve potrebno za uspjeh: identitet, estetiku o koncept, ali nemaju onaj ključni potpuno organski moment koji će iz izdići iz prosjeka prema vrhu. 

Puno toga će ovisiti o njihovom nastupu ali i probama koje se snimaju. Tri stvari su ključne: Početak pjesme mora odmah privući pažnju u prvih nekoliko sekundi skladbe. Vizual mora biti jasan i pamtljiv. Što već u neku ruku i jest sa motivom sicanja na rukama. Emocija mora biti univerzalna za sve, što može biti problem zbog lokalnog konteksta takvih tetovaža. 

Zaključak: između očekivanja i stvarnosti

Na prvi pogled, ‘slika’ koju su predstavile Lelek ima svoje sličnosti s Baby Lasagne. Premda je za Euroviziju pripremio nešto drugačiju kostimografiju, na Dori je središnji vizualni identitet nastupa bio u narodnoj nošnji kakva se veže za istarski poluotok od kuda i autor benda Baby Lasagna i potječe te živi.

Može li publika to nagraditi? To ćemo saznati u svibnju kada će se velika manifestacija održati u Beču preko dvije polufinalne večeri, a kasnije nadamo se i u velikom finalu. 

Hrvatska više nije nevidljiva, ali to ne znači da je sigurna za završnicu.

 Lelek dolazi s idejom koja je riskantna ali svakako otvara prostor za gore spomenuti trenutak i moment koji bi mogao promijeniti sve. Ako se taj trenutak dogodi – sve je moguće. Ako ne – rezultat će biti korektan, ali zaboravljiv. Nakon dugog niza godina nevidljivosti na sceni, Hrvatska je opet na eurovizijskoj mapi. Pitanje je samo može li se na njoj zadržati.