Igra ravna nuli je na Poljud donijela jednak broj bodova iz Velike Gorice

Nogometaši Hajduka su jučer doživjeli drugi uzastopni prvenstveni poraz. Nakon što ih je u susretu sedmog kola SuperSport HNL-a porazila Istra 1961 pogotkom Matea Lisice u 101. minuti utakmice koju su propustili dokrajčiti već u uvodnih 10 minuta tijekom kojih su teške promašaje imali Filip Krovinović i Dario Melnjak, u nedjelju su pognute glave napustili i Veliku Goricu.

Splićanima nije pomoglo ni to što su u završnih pet minuta regularnog dijela ušli s vodstvom od 1:0 jer su ih Dino Štiglec i Ante Matej Jurić zavili u crno. Tako Hajduk nakon sedam odigranih utakmica ima pet pobjeda i dva poraza te se kompletna prednost ispred vječitog rivala Dinama – istopila. Istina, Hajduk ima dva boda više, no Dinamo ima utakmicu manje.

Nakon pet utakmica kazne zbog nemilih događaja s utakmice Superkupa protiv Dinama, na klupu Hajduka se vratio Ivan Leko, a nakaradan, kakav je sustav hrvatskog nogometa, za glavnog suca utakmice je postavljen Darijo Bel, upravo onaj sudac kojeg je strateg “Bilih” ispsovao na spomenutoj utakmici zbog koje je bio kažnjen. Tako su, i prije samog početka utakmice stvorene tenzije, a sve je kulminiralo time što se Leko pred početak utakmice nije pozdravio sa sucima. Kako bi sve eventualne teorije zavjere ušutkali, Bel je izrazito dobro odsudio ovaj ogled u kojem nije bilo dvojbenih situacija.

Leko se odlučio na dvije promjene u odnosu na susret protiv Istre 1961. Zvonimiru Šarliji je partner na poziciji stopera postao novopridošli Filip Uremović, dok je na lijevom krilu startao Roko Brajković umjesto Ivana Dolčeka. Evidentno je bilo, a potvrdilo se na Kup utakmici protiv Omladinca, da je Dolček potrošio većinu svog kredita kod trenera pa je on odlučio priliku dati mlađem članu rostera.

Dosadno prvo poluvrijeme i sretni pogodak na početku drugog

Otvaranje susreta je bilo izrazito sporo. Gorica je imala nešto veći posjed lopte, no nije uspijevala doći do opasnije prigode. Prva prava prilika Hajduka na susretu je došla u 13. minuti, a ona nije imala nikakve veze s igrom i organiziranošću.

Gorica se je lošom komunikacijom i nes(p)retnom reakcijom u zadnjem redu dovela do toga da se Emir Sahiti ušuljao između njihovih braniča i vratara te tako došao u priliku postići zgoditak, no Krešimir Krizmanić je očistio s gol crte. Dojam je da je i Kosovar mogao pričekati trenutak i uputiti bolji udarac, ali sama činjenica da je samo na njegovu požrtvovnost i došao do te prigode je hvale vrijedna.

Devet minuta kasnije je Sahiti proigrao Marka Livaju koji je šutirao malo iskosa, ali taj udarac je završio visoko preko gola. Zvuči nevjerojatno, ali to je bio njegov jedini udarac u kompletnoj utakmici.

Već se tijekom tih početnih minuta jasno vidjelo kako postavka s Livajom i 34-godišnjim Vadisom Odjidja-Ofoeom iza njega, koliko god obojica bili “španeri” i nogometne klase, neće donijeti ništa dobro po pitanju presinga. Već smo navikli da se od najboljeg igrača natjecanja ni ne očekuje da se troši u defenzivnom djelu igre, ali Leko si je napravio veliku “medvjeđu uslugu” uvrštavanjem još jednog nogometaša koji jednostavno fizički više ne može odraditi tu ulogu, ulogu koja je iznimno bitna za formaciju i stil igre koji gaji splitski klub.

Gorica je tako bez problema izlazila iz svoje trećine i pokretala napade igrom “po podu” strpljivo čekavši da Hajduk krene u taj kvazi pritisak kako bi izbacila dobar dio momčadi. Dva stopera bi stajala široko, dok bi se jedan bočni igrač i jedan središnji vezni spustili te bi Gorica tako stalno kreirala trokute i 3 na 2 situacije nakon čega bi lagano iz prve ušli u drugu trećinu napada. Sreća u nesreći su postojeći limiti u redovima Velikogoričana pa ni te kvalitetne mehanizme u igri nisu uspjeli naplatiti.

Već na početku drugog dijela se Leko odlučio za potpunu promjenu u sistemu igre pa je Roka Brajkovića, krilnog igrača, zamijenio Filip Čuić, čistokrvni napadač. Označilo je to promjenu formacije u 4-4-2.

Nije ni to donijelo nikakav značajniji napredak u igri. Do šansi se nije dolazilo, ulazaka u zadnju trećinu nije bilo. Napad je bio nevjerojatno sterilan. S druge strane, obrana je izgledala čvrsto te su se radili i pametni prekršaji na velikim udaljenostima od gola pa se nije dopuštao nikakav bijeg suparničkih igrača prema Lučićevom golu.

Naposljetku, Hajduk je poveo uz veliku dozu sreće. Raspopović je u 61. minuti napravio nesmotren prekršaj nad Melnjakom, a Yassine Benrahou, koji je u igru ušao tri minute ranije umjesto Odjidja-Ofoea, ubacio je iz slobodnog udarca. Bivši kapetan Splićana Mario Maloča je pokušao glavom izbiti loptu, no njegov trzaj pogađa Šarlijinu glavu koji tako stiže do svog prvijenca u dresu Hajduka.

Povlačenje i potpuna nemoć u završnici urodila je novim prosutim bodovima

Nakon postignutog pogotka, po inerciji se ekipe znaju povući, a upravo to se dogodilo Hajduku. Već smo napisali kako ni prije pogotka splitska momčad nije iskreirala ništa kroz cijelo drugo poluvrijeme, a uslijedila je mučna završnica.

Vezni red i krilni nogometaši su se povukli na vlastitih 30-akmetara, dok su Livaja i Čuić u vrhu napada bili skroz odsječeni od bilo kakve igre. Gorica je kroz cijeli susret izgledala kao momčad koja je bolje pripremila susret, koja je znala koje koridore napasti i kako maksimizirati svoje vrline, a demaskirati mane Hajduka.

Već u 68. minuti je Gorica imala priliku izjednačiti. Raspopović je zaljuljao Uremovića po desnoj strani kaznenog prostora i dodao za Juricu Pršira, ali njegov udarac sa same gol crte izbija Šarlija koji bi, da se tada utakmica završila, bio igrač utakmice. Nažalost, preostalo je još 20 minuta igre, a ono što će Hajduk doživjeti tijekom njih je poražavajuće. Kao da se očekivalo da će se utakmica sama odraditi do kraja.

Do izjednačujućeg pogotka je Gorica stigla u 87. minuti. Nakon što je prvotna opasnost poslije kornera otklonjena, Alexander Munskgaard s distance vraća loptu u šesnaesterac gdje je najviši Krizmanić koji ju glavom šalje na drugu stranu gdje se Dino Štiglec ubacio iza leđa Marka Livaje koji je već krenuo zauzeti svoju napdačku poziciju, a Štiglec snažnim udarcem šalje loptu u Lučićev gol. Na putu do gola, lopta je prošla kroz noge Melnjaku koji je išao u blok.

“Šlag na tortu” katastrofalnog izdanja Hajduka je stigao je u drugoj minuti sudačke nadoknade. Utakmica se otvorila jer su Splićani pokušavali zaprijetiti i nekako doći do tri boda, no u tome ih je zaustavio Ante Matej Jurić koji se pokazao jokerom s klupe jer je poslije jednog kontranapada iskoristio izostanak ikakvog bloka na 5-6 metara od gola i poslao Lučića drugi put po loptu iz mreže.

Leko je pokazao da se zna adaptirati, a to će itekako biti potrebno

Prošle sezone je Ivan Leko često bio kritiziran na početku svog mandata jer je pokušavao određene stvari koje igrači svojim profilom jednostavno nisu mogli odigrati na potrebnom nivou. Priznao je svoje pogreške, adaptirao se i Hajduk je sezonu završio nizom od osam uzastopnih utakmica bez primljenog pogotka i trofejem za osvajača Hrvatskog nogometnog kupa.

Sada će to Hajduku ponovno biti potrebno. Tijekom reprezentativne stanke na Poljud su stigla nova dva nogometaša na deficitarnim pozicijama – “šestici” i lijevom krilu. Mihael Žaper je bio u konkurenciji za ovaj susret i pomalo je čudno da je “dečko od milijun eura” ostao na klupi te da nije zaigrao makar posljednjih 10 minuta kada se već čuvao rezultat i kada je bilo jasno da će Gorica dodatno pritisnuti, a momčad Hajduka nije izgledala kao da na bilo koji način može doći do drugog gola.

Priča o krilima je ispričana. Jednostavno nijedan od trolista Sahiti, Dajaku i Dolček ne čini razliku na terenu stoga ne čudi ni Lekin pokušaj s Brajkovićem pa je za nadati se da će Aleksandar Trajkovski, nogometaš koji je prije godinu i pol dana Talijane ostavio bez Svjetskog prvenstva, moći skinuti teret s leđa Marka Livaje što se napadačkog učinka tiče jer u previše utakmica dosad se pokazalo da ako on nije na apsolutno vrhunskoj razini, ovo nije momčad koja se može potući za sam vrh hrvatskog nogometa.

Sada je ponovno sve na Leki. Ovo je kadar nikad skupljeg Hajduka, a adaptirati se mora brzo jer Dinamo hvata zalet, dok i Rijeka igra lepršavo te na krilima Marka Pjace se također nameće kao konkurent za titulu. Već protiv Lokomotive sljedećeg vikenda će “Bili” morati pokazati mnogo više od ovoga što su ponudili u posljednje dvije utakmice jer to nije ličilo ni na što.