Kada vas istovremeno pogode razočaranje, neuspjeh, tuga i gubitak, može biti izuzetno teško osjećati zahvalnost ili bilo koju pozitivnu emociju.
Uzmite za primjer gospođu Evu K. Peters, koja je u prošloj godini doživjela niz neuspjeha. Osim što je propustila očekivanu nagradu, kao postdiplomantica na Singapurskom sveučilištu za menadžment (SMU), proživjela je tugu zbog smrti bake, što se dogodilo ranije ove godine.
Ono što ju je podiglo iz očaja bilo je promatranje događaja kroz prizmu zahvalnosti. “Još uvijek nisam sretna zbog izgubljene nagrade, ali sam zahvalna na spoznajama o sebi i svojim ciljevima koje sam stekla kroz neuspjeh,” izjavila je.
Gospođa Peters, kandidatkinja za doktorat iz organizacijskog ponašanja i ljudskih resursa, čija je disertacija usmjerena na svjesnost, počela je redovito prakticirati zahvalnost 2019. godine, nakon što je postala certificirana učiteljica joge.
Zahvalnost, prema njoj, može se razvijati prepoznavanjem i cijenjenjem različitih aspekata života. “Praksa zahvalnosti ima znanstveno dokazane koristi,” napomenula je.
Iako je gospođa Peters tugovala za svojom 93-godišnjom bakom, zahvalna je na lijepim trenucima koje su provele zajedno. Zahvalnost joj je pomogla da bolje prevlada neuspjehe i razočaranja, osjećajući da praksa zahvalnosti omogućuje bogatije iskustvo života.
Profesor Jochen Reb sa SMU-a potvrdio je da zahvalnost donosi brojne mentalne i opće zdravstvene koristi, uključujući smanjenje stresa. On je također osnivač i direktor Mindfulness Initiative @ SMU.
Gospođa Peters je istaknula da zahvalni ljudi generalno imaju bolje zdravlje, manje stresa, bolji san, samopouzdanje i međuljudske odnose. Nedostatak zahvalnosti može dovesti do fokusiranja na ono što nedostaje u životu, umjesto na ono što se već ima, što može negativno utjecati na mentalno zdravlje.
Izvanredna profesorica Angie Chew, osnivačica Brahm Centra, istaknula je važnost zahvalnosti za sreću i zdravlje. “Ako ste prožeti zahvalnošću, ne uzimate stvari ili ljude zdravo za gotovo,” rekla je.
Mindfulness, ili svjesnost, znači biti potpuno prisutan i svjestan gdje se nalazite i što radite, bez osuđivanja ili pretjerane reakcije.
Nedostatak zahvalnosti može pridonijeti negativnim mentalnim zdravstvenim ishodima, uključujući negativno raspoloženje, negativno razmišljanje, društvenu izolaciju i povećani stres.
Profesor Reb je istaknuo da iako je zahvalnost dio našeg urođenog emocionalnog repertoara, neki ljudi zbog kulture, obiteljskog okruženja i životnih okolnosti mogu imati teškoće s osjećanjem i izražavanjem zahvalnosti.
Profesor Reb je razložio kako se zahvalnost može naučiti i razvijati. Prvo, istaknuo je važnost društvenog učenja, posebno u obiteljskom okruženju. Kada djeca odrastaju u obiteljima gdje roditelji prakticiraju i izražavaju zahvalnost, to oblikuje njihov pristup zahvalnosti. Suprotno tome, ako djeca odrastu s osjećajem prava, mogu imati manje osjećaja zahvalnosti.
Drugi način na koji ljudi mogu doći do zahvalnosti, prema profesoru Rebu, je kroz suočavanje s poteškoćama. Istraživanja su pokazala da ljudi koji su se u prošlosti nosili s teškoćama ili neuspjehom često razvijaju povećanu sposobnost cijeniti jednostavne stvari u životu.
U Singapuru, pomoćni profesor Chew primijetio je da mnogi Singapurci imaju poteškoća s izražavanjem zahvalnosti. Ovo može biti zbog nedostatka razvoja ove navike. Ubrzan način života također može otežati doživljavanje i izražavanje zahvalnosti, s obzirom na to da ljudi često prelaze od jednog zadatka na drugi, ne uspijevajući se posvetiti svojim osjetima, emocijama i drugima, što može dovesti do dojma da su ovlašteni i neodgojeni.
Gospođa Chang Ching Chen, učiteljica smanjenja stresa temeljena na svjesnosti, objasnila je da mozak često teži prelasku u auto-pilot mod za maksimalnu učinkovitost, što može otežati izražavanje zahvalnosti. Zbog toga ljudi mogu imati poteškoća s povezivanjem sa svojim emocijama u svijetu koji je “centriran na glavu” i više usmjeren na kognitivne procese nego na emocionalnu inteligenciju. Gospođa Peters ističe da ovakav pristup, koji naglašava razmišljanje i obradu informacija, može zasjeniti emocionalne aspekte ljudskog iskustva.
Gospođa Peters je naglasila kako se od malih nogu ljude diljem svijeta obrazuje da razvijaju svoje kognitivne vještine, a socio-emocionalne vještine često ostaju zanemarene. Prema njoj, društvo globalno nije stavljalo velik naglasak na emocije, njihovo identificiranje, razumijevanje i izražavanje. Ovo je jedan od glavnih razloga zbog kojih ljudima može biti teško osjetiti i izraziti zahvalnost.
Međutim, postoji mogućnost učenja i razvijanja zahvalnosti. Gospođa Peters objašnjava da iskustvo zahvalnosti ima okrepljujući učinak i da redovito izražavanje zahvalnosti može povećati sposobnost osjećanja zahvalnosti u budućnosti. Izvanredna profesorica Angie Chew ističe važnost riječi u izazivanju osjećaja, naglašavajući da neizražavanje zahvalnosti ne potiče taj osjećaj.
Dopunski profesor Chew dodaje da se navike poput zahvalnosti mogu naučiti. On predlaže svjesno izražavanje zahvalnosti, kao što je reći riječ zahvale pružatelju usluge, što može pomoći da zahvalnost postane navika.
Stručnjaci preporučuju nekoliko načina za početak razvijanja zahvalnog mišljenja:
- Usporiti: Zahvalnost može biti teško kultivirati kada se stalno žuri. Stoga je važno usporiti i svjesno se usredotočiti na trenutak.
- Razmišljati o stvarima na kojima treba biti zahvalan svaki dan: Prakse poput “tri dobre stvari” ili “vježba zahvalnosti 10 prstiju” pomažu ljudima usredotočiti se na ono što imaju, umjesto na ono što im nedostaje.
- Djelovati po osjećajima zahvalnosti: Pretvaranje osjećaja zahvalnosti u ponašanje, kao što je izražavanje zahvalnosti drugima ili pisanje promišljenih pisama zahvalnosti, može povećati osjećaj zahvalnosti i dopustiti drugoj osobi da se osjeća cijenjeno.
Kako biti zahvalan u teškim okolnostima? Gospođa Peters ističe da kultiviranje zahvalnosti ne znači potiskivanje ili zamjenu negativnih emocija. Radi se o iskustvu zahvalnosti uz negativne emocije. Profesor Reb naglašava da se osjećaji zahvalnosti ne smiju forsirati, posebno prema nečemu ili nekome tko je uzrokovao bol.
U kontekstu suočavanja s teškim okolnostima, gospođa Peters savjetuje da se može osjećati zahvalnost za stvari koje su pomogle u takvim vremenima, poput prisutnosti obitelji i prijatelja, ili vlastite otpornosti. Također spominje važnost opraštanja kao emocije koja ima zdravstvene prednosti, ali naglašava da se i to ne smije forsirati.
Kada se radi o suočavanju s nezahvalnim ponašanjem drugih, dopunski profesor Chew predlaže prihvaćanje. Ona ističe da nije na nama da mijenjamo druge ljude, već da prihvatimo situaciju kakva jest. Profesor Reb dodaje da ne možemo izravno kontrolirati emocije drugih ljudi. Traženje od nekoga da bude zahvalan može rezultirati neautentičnim iskazom zahvalnosti. Umjesto toga, preporučuje da se usredotočimo na sebe i svoje ponašanje, dajući dobar primjer. Pokazivanjem kako osjećaj zahvalnosti može činiti osobu sretnom, moguće je inspirirati druge da oponašaju takvo ponašanje.