Dan žena je najpoznatiji međunarodni praznik koji slavi žene, njihovu važnost i postignuća. Za one koji ne znaju točno kad je Dan žena, on se obilježava 8. ožujka, a u našem dijelu Europe često se naziva i 8. mart. Ovim se praznikom slave sva ekonomska, politička i društvena postignuća žena širom svijeta, a datira još iz 19. stoljeća. Iako danas imamo običaj kreirati čestitke za Dan žena za nama najbitnije žene, rijetko se zapitamo o povijesti ovog bitnog dana.
Povijest ženskog pokreta
Položaj žena u 19. stoljeću je bio nesrazmjerno lošiji nego kod muškaraca, osobito jer se od njih očekivalo da naporno rade na poslu i da s tim radom nastave i nakon radnog vremena, ali kao kućanice u svom domu. Nezadovoljstvo žena poprimalo je sve veće razmjere dok na kraju nije došlo do velike prekretnice nakon koje više nije bilo mogućnosti zaustavljanja ženskog pokreta.
Velika se prekretnica dogodila 8.ožujka 1857. godine u SAD-u, u New Yorku, kada su nezadovoljne radnice u tvornici tekstila stupile u štrajk zahtijevajući bolje radne uvjete. Iako ih je rastjerala policija, i to pendrecima, žene nisu odustale i bile su još više motivirane na dobivanje svojih prava. Dva mjeseca nakon toga u New Yorku je osnovan prvi ženski sindikat, a demonstracije su se proširile i na ostatak Amerike i svijeta i trajale desetljećima.
Upravo je zbog ovih radnica 8. ožujak postao datum daljnjeg obilježavanja dana žena.
Kraj demonstracijama te vrste bilo je najveće okupljanje žena ikada i dogodilo se 1908. godine, a u prosvjednom maršu je sudjelovalo preko 15 tisuća žena. One su tražile kraće radno vrijeme, bolje plaće i pravo glasa.
1910. godine u Kopenhagenu u Danskoj održala se Druga međunarodna konferencija žena na kojoj je 8. ožujak potvrđen kao dan na koji se slavi Međunarodni dan žena.
Na ovoj su konferenciji sudjelovale tri poznate heroine, borkinje za ženska prava i predstavnice međunarodnog pokreta: Rosa Luxemburg, Clara Zetkin i Aleksandra Kollontaj. Upravo je ova potonja Ruskinja Aleksandra postala prva žena na svijetu koja je ušla u Lenjinovu vladu i žena koja je pomogla da žene u Rusiji dobiju pravo glasa.
Osim toga, ona je imala jako velik utjecaj na emancipaciju žena, potičući preobražaj ruske obitelji te je uspjela 1920. godine legalizirati pobačaj čime je Rusija 1920. godine postala prva zemlja na svijetu u kojoj je pobačaj bio legaliziran, besplatan i odvijao se u bolnicama.
Iako je nakon toga došlo do kratkog perioda prestanka obilježavanja Međunarodnog dana žena, koji je nepravedno stavljen u vezu s komunizmom, do novog preokreta došlo je šezdesetih godina 20. stoljeća kada su feministice osnovale mnogo jači ženski pokret.
1975. godina proglašena je Međunarodnom godinom žene, a tada se i službeno počeo obilježavati Dan žena.
Dan žena u Hrvatskoj
Nakon demokratskih promjena koje su u Hrvatskoj nastupile 1990. godine Dan žena je postao zabranjen praznik, koji se smatrao reliktom komunističkog režima, te su u hrvatskim gradovima čak nestala imena ulica s najpoznatijim feministkinjama Clarom Zetkin i Rosom Luxemburg. Trebalo je nekoliko godina da ovaj „ženski“ praznik u Hrvatskoj ponovno dobije pravo obilježavanja.
Iako se nekima čini da je riječ o komercijaliziranom blagdanu kad je Dan žena u pitanju, on je sve samo ne to: to je dan u kojem žene traže ravnopravnost koju još uvijek nemaju u većini zemalja i trebao bi biti jedan od najvažnijih događanja u godini. To je najviše vidljivo iz velike razlike u prihodima muškaraca i žena za isto radno mjesto, te činjenici da su žene premalo zastupljene u političkim i ekonomskim segmentima u većini zemalja svijeta.
Hrvatska se po tome ne razlikuje od ostalih, te u njoj žene i statistički primaju manje plaće za iste poslove. Što je najgore, u nekim je sredinama još uvijek prisutan zlostavljački mentalitet po kojem se „neposlušne“ žene i fizički kažnjava.