Nepunih 13 godina, točnije, 12 godina, 11 mjeseci i 21 dan Hrvatska je čekala popeti se na krov teniskog svijeta, postati ponovna pobjednica jednog od najlegendarnijih i najstarijih sportskih natjecanja na svijetu, Davis Cupa, turnira koji je u tren oka otišao u povijest promjenom formata te je time izgubio svoj identitet. Međutim, nećemo se sada doticati te teme. Barem ne na ovaj dan. Na dan kada se s radošću prisjećamo ponajvećeg uspjeha hrvatskog tenisa, drugog osvajanja poznate „salatare“. Tog je vikenda pred više od 20 tisuća gledatelja (svakoga dana) na Stade Pierre-Mauroyu u Lilleu Hrvatska svladala domaćina Francusku ukupnim rezultatom 3:1.
Sjajna Marinova forma na prijelazu iz 2017. u 2018.
Uoči početka 2018. godine bili smo veliki optimisti kako bismo mogli u novom izdanju Davis Cupa otići do samoga kraja. Takvu nemalu dozu optimizma „uštrcao“ nam je Marin Čilić s odličnom 2017. godinom u kojoj je igrao finale Wimbledona te je tu godinu završavao polufinalima jakih turnira u Tokiju, Šangaju i Baselu. Zahvaljujući mnoštvu bodova izborio je i završni Masters u Londonu. Sezonu je završio na šestoj poziciji ATP ljestvice, a u novu je ušao još i bolje od očekivanog, finalom Australian Openu u kojem je ponovno bio koban Roger Federer, no ovog puta nakon velike borbe u pet setova.
Pamtit će se slavlje nad Murrayjem
Borna Ćorić je u 2017. godini došao do svog prvog ATP naslova u Marakešu, a u Madridu je oduševio svijet pobjedom nad tadašnjim najboljim igračem ATP ljestvice, Andyjem Murrayjem, u dva seta. Iz te će sezone još pamtiti i slavlje nad Alexandrom Zverevom na US Openu, te je zahvaljujući tim rezultatima izborio plasman na završni turnir najboljih mladih igrača u Milano. Tamo se s tri pobjede plasirao u polufinale, no prejak je bio Andrej Rubljev. S takvim igrama Čilića i Čorića smjeli smo se, itekako, nadati u najveći doseg hrvatske Davis Cup reprezentacije. A svima nam je još uvijek u sjećanju bio bolan poraz od Argentinaca u finalu 2016. godine. Tako nam je malo nedostajalo…
Preokret „kumova“ u parovima
Kanada se u prvom kolu činila kao težak protivnik. Naravno, s Raonićem u svom sastavu. Međutim, rođeni Crnogorac mučio se s ozljedama tijekom prethodne godine te je odlučio preskočiti početak Davis Cup sezone. Tako su se Vasek Pospišil i 18-godišnji Denis Shapovalov morali suprotstaviti Hrvatima u Osijeku. Nakon prvog dana rezultat je bio 1:1. Ćorić je uz manje probleme svladao Pospišila (3:1), a Viktor Galović, koji je mijenjao umornog Čilića, izgubio je očekivano glatko od Shapovalova. Strašno je stresan bio drugi dan gdje su Pospišil i veteran Daniel Nestor stvarali velike probleme Čiliću i Dodigu, vodivši s 0:2, no na vrijeme su se trgnuli „kumovi“ te okrenuli meč u svoju korist. Veliki bi teret bio stavljen na Ćorićeva leđa sljedećeg dana da je taj meč otišao na stranu Kanađana. Ovako je Borna lakoćom svladao tri godine mlađeg Shapovalova za prolaz u četvrtfinale Davis Cupa.
Čilić u dva meča prepustio samo osam gemova
Za razliku od Kanade, Kazahstan se činio kao odličan ždrijeb i mogućnost za prolazak među četiri najbolja sastava. Davis Cup karavana stigla je u Varaždin, rodno mjesto izbornika Krajana. Veseli Varaždinci pružili su vrlo dobru atmosferu, potaknuvši Čilića da na startu „pregazi“ Dmitryja Popka, prepustivši mu samo pet gemova. Neugodno iznenađenje prvog dana priuštio nam je Mihail Kukuškin, svladavši u četiri seta Bornu Ćorića. Kako bi Marin ostao odmoran za posljednji dan, prepustio je mjesto u parovima Nikoli Mektiću. On i Dodig nisu krenuli najbolje protiv poprilično anonimnih Khabibulina i Nedovyesova, no nakon izgubljenog početnog seta, vraćaju se u ritam te donose Hrvatskoj 2:1. Čilić je, očigledno, bio u strašnoj formi za „demoliranje“ Kazahstanaca tog vikenda, te je u četvrtom meču Kukuškina ostavio na samo tri gema u cijelom meču. Hrvatska je u polufinalu, a na megdan dolaze stari znanci, Amerikanci…
Stopostotni učinak protiv Amerikanaca
Opijeni grandioznim uspjehom Vatrenih na ruskom Mundijalu, nadali smo se dodatnim sportskim slavljima, a Davis Cup se činio idealnim za, u najmanju ruku, ponavljanjem istog dosega. Međutim, na putu do ponavljanja identičnog rezultata stajali su nam Amerikanci, uvijek jaki i nezgodni Amerikanci s kojima smo, ruku na srce, voljeli sastajati tijekom povijesti. Četiri su puta naši tenisači odmjerili snage s Amerikancima prije 2018. godine, i svaki su put izlazili kao pobjednici. Ništa drugačije nije bilo niti u Zadru sredinom rujna te bajkovite sportske godine.
Bornin meč života
Zagreb, Los Angeles, Poreč, Beaverton. Ti su gradovi mjesta sreće za hrvatsku Davis Cup reprezentaciju protiv SAD-a, a na toj listi im se pridružio i Zadar. Prvi dan prošao je kao u snovima. Ćorić i Čilić ostavili su Stevea Johnsona i Francesa Tiafoea bez osvojenog seta. Drugog dana gledali smo spektakularan tenis u režiji Ivana Dodiga, Mate Pavića, Mikea Bryana i Ryana Harrisona. Nakon gotovo pet sati divovske borbe, pobjedu su odnijeli Amerikanci s osvojenom 13. igrom u odlučujućem petom setu. Bio je to povratnički meč Mate Pavića u hrvatskoj reprezentaciji, meč u kojemu je mogao do jedne od najvećih pobjeda karijere, nakon gubitka od 0:2 u setovima. Sam Querrey je idućeg dana produljio dramu pobjedom nad Čilićem s 1:3 u setovima, a onda je uslijedio epski meč Čorića i Tiafoea, dvojice mladih lavova. Nakon izgubljenog trećeg seta u kojem je Amerikanac slavio s 11:13 u tie-breaku, čime je SAD došao na set do prolaska u finale, pokazala se Ćorićeva strašna mentalna snaga, pomoću koje je „razbio“ Tiafoea u naredna dva seta sa 6:1 i 6:3. Više je puta kasnije Borna naglasio kako mu je ovo najdraža pobjeda karijere. Hrvatska je treći put u finalu Davis Cupa!
Promjenjiva forma hrvatskog dvojca
Uoči finala protiv Francuza, najbolji hrvatski tenisači bili su promjenjive forme. Na turnirima na kojima je godinu ranije dolazio skoro do samoga kraja, Tokiju, Baselu i Šangaju, tada je kiksao izgubivši mečeve u ranoj fazi. Donekle se iskupio dolaskom do četvrtfinala Masters Pariza. Čorić je, pak, briljirao u Šangaju gdje je stigao do svog prvog Masters 1000 finala svladavši u polufinalu Federera, dok je u finalu tek Novak Đoković bio bolji. Međutim, čak sedam turnira prije tog nije ostvario niti jednu pobjedu! Nismo znali u kakvom stanju možemo očekivati Bornu i Marina…
Početak finalnog vikenda kao iz snova
Francuzi su toliko uvjerljivo svladali Španjolce u polufinalu da nisu morali niti odigrati posljednji dan. Rezultat je bio 3:0 nakon igre parova, a u nedjelju su tenisači ipak morali izaći na teren kako bi organizatori opravdali prodane ulaznice. Znali su da protiv Hrvatske neće biti tako lagano, a optimizam im je davao Jo-Wilfried Tsonga, povratnik među Tricolore. Finalni vikend odlično je započeo Borna Ćorić, koji je izgarao u želji da osvoji svoj prvi Davis Cup, već kad je dvije godine ranije bio spriječen zbog ozljede. Jeremy Chardy s druge strane mreže nije imao šanse (3:0). Za savršeni kraj prvog dana pred više od 20 tisuća gledatelja na nogometnom stadionu u Lilleu pobrinuo se Čilić u teniskom klasiku protiv Tsonge. U njihovom desetom međusobnom dvoboju, hrvatski je tenisač odnio šestu pobjedu glatkom pobjedom od 3:0 u setovima. Ovako dobar početak Hrvatska nije imala niti 2005. godine, kada je prvog dana pobjedu donio Ljubičić nad Kučerom, a Hrbaty je bio bolji od Ančića.
Potrebna samo jedna pobjeda u tri meča
Subotu ćemo pamtiti po odličnom srazu Herberta i Mahuta protiv Dodiga i Pavića, kojemu je pobjeda u Davis Cupu još jednom izmakla. Mirisalo je ponovno na peti set, kao i u Zadru protiv Amerikanaca, no ponajbolji svjetski par nije se dao za opću ludnicu na Stade Pierre-Mauroyu. Bilo je jasno, ako želimo famoznu „salataru“ podići po drugi put, potrebno je da ili Čilić svlada Pouillea, ili Ćorić Tsongu.
Glava mu je, ovog puta, bila saveznik
Posebno nam je drago bilo što je Marin imao čast otvoriti posljednji dan stare ere Davis Cupa, njegovog 107. izdanja. Znamo da mu je i dan-danas u glavi onaj poraz od Juana Martina del Potra u četvrtom meču finala 2016. godine. Tih 2:0 u setovima i 5:5 u trećem ne mogu se tako lako zaboraviti. A iza njega 15 tisuća vjernih navijača… Naravno da mu je i tog 25. studenog 2018. godine u glavi bio nesretni del Potro, no njegova glava mu je, za razliku od brojnih puta, tada bila saveznik. Odigrao je meč, praktički, bez greške, a Pouille mu je uspio parirati samo do tie-breaka prvog seta.
Nije nam trebao još jedan del Potro
Daleko od toga da je meč bio dramatičan, mazohisti bi više voljeli da je Marin odigrao jedan od „svojih“ mečeva, no da ipak, naposljetku, pobijedi. Sve što smo se više približavali kraju, sve smo više bili sigurni da je Davis Cup naš. „Davis Cup je naš!“, upravo je tim riječima legendarni Mićo Dušanović proslavio Ančićevu pobjedu nad Mertiniakom koja nam je donijela prvi naslov najbolje teniske reprezentacije svijeta. Bio je to tada peti meč, ovo je bio četvrti. I neka je… Nije nam u životu trebao još jedan del Potro. A najmanje Marinu…
„Nikada ne odustajte od svojih snova“
Ovoj posveti jednom od najvećih uspjeha hrvatskog sporta primaknut ćemo se kraju riječima Marina Čilića koji se, također, prisjetio veličanstvenog uspjeha: „Osvajanje Davis Cupa je jedan od mojih najvećih, najblistavijih trenutaka u karijeri. Taj uspjeh ne bi došao bez cijelog stručnog stožera koji je bio važan kotačić cijelog procesa. Samo osvajanje Davis Cupa ne dolazi preko noći, to je ciklus koji je trajao. Istaknuo bih naše jedinstvo i atmosferu koju smo imali u svim susretima koji su nas doveli do trofeja. Nadam se da smo ostavili dubok trag u hrvatskom tenisu i potakli neke nove klince da vjeruju u svoje mogućnosti i da nikada ne odustaju od svojih snova!“
Posljednja zemlja koja je osvojila „pravi“ Davis Cup!
Nadajmo se da će ti neki novi klinci u budućnosti po još koji put donijeti hrvatskom tenisu sreće kao momci spomenuti u ovom tekstu. Hrvatska je zlatnim slovima ostala upisana u povijest kao posljednja država koja je osvojila onaj „pravi“ Davis Cup!
Izbornik i igrači koji su sudjelovali u osvajanju Davis Cupa 2018.
- Marin Čilić
- Borna Ćorić
- Ivan Dodig
- Viktor Galović
- Nikola Mektić
- Mate Pavić
- Franko Škugor
- Željko Krajan (izbornik)