Na društvenim medijima vrve raznolike informacije i može biti vrlo teško odgonetnuti koji su takozvani stručnjaci vjerodostojni i jesu li njihove informacije vjerodostojne.
Klasična vizija terapije vrti se oko osobe koja leži na kauču dodirujući svoje najdublje i najmračnije nade i strahove. Moderni remiks iste ove vizije mogao bi izgledati ovako: osoba još uvijek na kauču, ali kod kuće, skrolajući kroz izbor sadržaja o mentalnom zdravlju na platformama društvenih medija kao što su TikTok i Instagram.
Iako se može činiti terapeutskim, stručnjaci savjetuju da nastavite s velikim oprezom. Kako sve veći broj psihologa ulazi u ulogu utjecaja na mentalno zdravlje, otvarajući vrata slavi i financijskim poticajima, njihovi postovi – o stilovima privrženosti ili neriješenoj traumi ili bilo čemu drugom koji bi mogao biti poremećaj du jour – dopiru do milijuna ljudi.
Prednosti svakako postoje: “Izlazimo iz vremena kada je mentalno zdravlje bilo jako stigmatizirano i to je ljude sprječavalo da traže liječenje”, kaže Evelyn Hunter, psihologinja za savjetovanje u Auburnu.
Međutim, može biti teško naslutiti koji su takozvani stručnjaci vjerodostojni i jesu li njihove informacije vjerodostojne—što može dovesti do dezinformacija i štetnih nesporazuma. “Način na koji se informacije tako brzo šire društvenim medijima može otežati određivanje što je točno, što je profesionalno, a što se temelji na stručnosti”, kaže Hunter. Ona naglašava da bi stručnjaci za mentalno zdravlje koji su aktivni na društvenim mrežama trebali pokazati tri kvalitete: kompetentnost, dobronamjerno tumačenje dokaza i integritet.
Imajući to na umu, ako vam algoritam šalje sadržaj o mentalnom zdravlju, pripazite na ove crvene zastavice.
1. Osoba koja vodi račun ne dijeli svoje vjerodajnice.
Većina vjerodostojnih osoba koje utiču na mentalno zdravlje bit će transparentne u pogledu svoje obuke, licenciranja i područja stručnosti. Smjernice Američke psihološke udruge (APA) za optimalnu upotrebu društvenih medija u profesionalnoj psihološkoj praksi potiču psihologe da rutinski ažuriraju svoje osobne i profesionalne web stranice te da prate informacije koje su drugi o njima objavili na internetu i provjeravaju njihovu točnost.
Za one koji traže veterinarske stručnjake, Victoria Riordan, licencirana profesionalna klinička savjetnica sa sjedištem u Ohiu sa savjetodavnom praksom Thriveworks, predlaže da započnete provjerom biografije računa. Tu mnogi praktičari određuju jesu li, na primjer, psihijatar, socijalni radnik ili nešto drugo što možda ne zahtijeva posebnu obuku ili propise, poput life coacha. Također će vjerojatno uključiti svoje područje stručnosti i povezati se s mjestom gdje možete pročitati više o njima.
Ako ne vidite mnogo informacija, potražite ime osobe na internetu. Ako su legitimni, “pojavit će se na Psychology Today, LinkedInu ili vlastitoj web stranici privatne prakse”, kaže Riordan. “Pronaći ćete ih putem nekoliko različitih izvora, ne samo na društvenim mrežama.” Također možete provjeriti imaju li trenutačno licencu, što je glas povjerenja u prilog njihovom obrazovanju, iskustvu i etičkim standardima. Započnite s web stranicama državnih odbora za licenciranje ili resursom poput Udruge državnih i pokrajinskih odbora za psihologiju.
2. Pokušavaju vam nešto ‘prodati’.
Prirodno je da psiholozi koriste svoje platforme društvenih medija za promicanje stvari poput online tečajeva i knjiga koje su napisali.
APA Etički kodeks naglašava da psiholozi moraju izbjegavati sukobe interesa. No oni se i dalje mogu pojaviti na internetu kada ljudi promoviraju proizvode – recimo, dodatak koji navodno ublažava tjeskobu – bez otkrivanja poslovnog odnosa. Ako vam se nešto čini lošim, vjerujte svojoj intuiciji i dodatno istražite, poput googlanja imena osobe i proizvoda te vidite što ta pretraga daje. Još jedan izdajnički znak poslovnog odnosa jest ako tvrtka rutinski označava stručnjaka u svojim objavama na društvenim mrežama.
U tim situacijama, na kraju je na svakom potrošaču da učini ono što mu je najbolje. Kao prvi korak, preporučuje se traženje pojašnjenja o povezanosti osobe s proizvodom ili jednostavno prestanak njezinog praćenja. Ali možda ste naletjeli na nedokučivu tvrdnju ili nešto što vas stvarno muči. Ako mislite da je to zlonamjerno ili dovodi druge u ozbiljnu opasnost možete prijaviti praktičara komisiji za licenciranje ili koledžu u državi u kojoj prakticira.
3. Postovi su puni žargona.
Terapijski govor infiltrira se u svakodnevni jezik. Razgovor o granicama, potiskivanju, radu na našem unutarnjem djetetu, stilovima privrženosti, traumama, okidačima—i mnogo čemu drugom—često se i usputno prebacuje. Ova prekomjerna uporaba zabrinjava iz više razloga. Kao prvo, ljudi koji ne razumiju u potpunosti pojmove, ali ih vide na svojim feedovima društvenih medija, vjerojatnije će ih koristiti kao oružje u odnosima kako bi stvorili dinamiku moći. S druge strane, u nekim slučajevima hvatanje i neispravna uporaba određenih riječi “razvodnjava njihovo značenje”, kaže Mollie Spiesman, licencirana klinička socijalna radnica iz New Yorka.
Ona upozorava korisnike društvenih medija da pripaze na račune koji ove tipove terapijskih izraza pretvaraju u poštapalice. Praktičari vrijedni povjerenja “obično ne koriste terapijske izraze i terapijski žargon, jer žele učiniti terapiju i mentalno zdravlje pristupačnijim i probavljivijim”, kaže ona. “Ako netko pokušava izgledati pametnijim nego što jest ili koristi sve te izraze koje ne razumijete, to je svakako crvena zastavica.”
4. Praktičari promoviraju samodijagnozu ili etiketiranje.
Osnovno pravilo: Nikada ne postavljajte dijagnoze sebi ili drugima, upozorava Spiesman. Društveni mediji često su fiksirani na etiketama, ako radite ovih pet stvari, depresivni ste – ili ste narcis, imate ADHD ili ste u autističnom spektru. To može biti u suprotnosti sa smjernicama APA-e za društvene mreže, koje preporučuju psiholozima da izbjegavaju nuđenje dijagnoza, davanje savjeta, “ili da se na neki drugi način ponašaju kao da provode liječenje”.
“Ono što primjećujem kod klijenata i prijatelja je da ljudi tako duboko internaliziraju te poruke i sami sebi postavljaju dijagnozu”, kaže Spiesman. “Vidjet će nešto na TikToku i reći će: ‘Oh, ja imam ovaj problem ili moj partner ima ono’.” Sada provodi vrijeme u sesijama tražeći od klijenata da se odmaknu i razmisle o tome zašto je određena objava odjeknula kod njih toliko.“
5. Komuniciraju s klijentima na društvenim medijima.
Kad je Jeff Guenther, licencirani profesionalni savjetnik sa sjedištem u Oregonu, počeo žudjeti za kreativnim izlazom tijekom pandemije, otvorio je TikTok račun. Sada, otprilike dvije godine kasnije, možda je najpoznatiji kao njegov online alter ego – Therapy Jeff – i prikupio je gotovo 3 milijuna pratitelja na TikToku i više od 850.000 na Instagramu.
Guenther opisuje društvene mreže kao Divlji zapad. On njime upravlja što je pažljivije moguće postavljajući si pravila — poput toga da ne odgovara postojećim klijentima koji komentiraju njegove objave. To bi moglo narušiti povjerljivost i zamagliti granice profesionalnog odnosa, kao što APA ističe u svojim smjernicama. „Ako vidite praktičara kako komunicira s nekim s kim je očito radio, prestanite ga pratiti – to je crvena zastavica.“
6. Hvale jedan modalitet kao superiorniji od svih ostalih.
Terapeuti su obično obučeni za niz različitih modaliteta, kao što su kognitivna bihevioralna terapija, desenzibilizacija i ponovna obrada pokreta očiju (EMDR), gestalt terapija, somatska terapija i umjetnička terapija. Mogli bi se specijalizirati i čak preferirati jedan, ali ne bi ga trebali hvaliti na internetu i isticati među ostalima. Ne postoji samo jedan terapijski modalitet koji ne djeluje za svakoga. Noviji praktičari posebno naglašavaju određeni tretman kao da je lijek za sve.
To upućuje na jednu od glavnih tvrdnji stručnjaka o sadržaju o mentalnom zdravlju na društvenim mrežama – neće se svaka informacija odnositi na svaku osobu, stoga je uzmite s rezervom. Terapeuti na društvenim mrežama su upravo to – terapeuti. No, oni nisu VAŠ terapeut.