Možete li se sjetiti kada se posljednji put slušali prijenos nekog sportskog događaja putem radija? Sasvim je izvjesno da kada imate priliku birati između radijskog prijenosa i gledanja utakmice uživo besplatno na televizoru visoke rezolucije, nećete odabrati radio. No, pokušajte zamisliti kako ste ipak napravili odabir da ćete slušati utakmicu putem radijskog prijenosa. Primjećujete li koliko više pažnje vam treba jer svaku rečenicu komentatora u svojoj glavi pokušavate vizualizirati i dočarati si opisani trenutak sportskog događaja? Vaše znanje o samom sportu o kojem slušate dopušta vam da u svojoj glavi slikate sliku i zamišljate određene situacije u najsitnije detalje.
Sport o kojem ne znate ništa
Zamislite sada na trenutak da slušate prijenos sportskog događaja, a da ne znate ništa o sportu koji se prenosi. To može biti bejzbol, američki nogomet i sl., ali komentator opisuje događaja s puno detalja. Neke rečenice neće vam imati nikakvog smisla jer dosad niste nikad pogledali utakmicu tog sporta. Laboratorij za ljudske aktivnosti iz Chicaga proveo je istraživanje o tzv. “utjelovljenoj spoznaji” i došlo se do zaključka kako naša predodžba nekog objekta ili akcije ovisi o tome jesmo li svjedočili tom istom objektu ili akciji. To se kosi s nekim dosadašnjim mišljenjima kako je naš um zapravo procesor koji je sposoban sam dati neku apstraktnu informaciju.
Riječi i djela
Tim je nastavio svoje istraživanje kako bi otkrio poveznicu iza naučenih motoričkih sposobnosti osobe i jezičnog razumijevanja tih motoričkih sposobnosti. U tome je najviše pomogao sport kao glavna domena u kojoj se može istraživati tako nešto. Istraživanje je kao pokusne subjekte imalo iskusne igrače hokeja na ledu i one koji nisu previše upućeni u taj sport. Obje grupe su čitale rečenice koje su opisivale hokejaške i svakodnevne akcije (npr. “sudac je vidio kacigu na klupi” i “dječak je vidio balon u zraku”). Zatim su im pokazane slike objekata spomenutih u rečenicama te su upitani da povežu sliku s onime što su čuli. Obje su grupe podjednako uspješno spojile slike sa svakodnevnim radnjama, ali su iskusniji sportaši znatno brže reagirali kada je trebalo spojiti slike s hokejaškim radnjama. Zaključak je bio da sport pruža veću prednost u vremenu procesiranja u usporedbi s onima koji nemaju iskustva u njemu.
Nastavak istraživanja i zaključak
Netko na prethodno opisano istraživanje može zaključiti kako je logično da će hokejaši brže odgovoriti na pitanja o hokeju. To je točno, ali to nije bio kraj istraživanja. Tim koji je provodio istraživanje pokušao je doći do dokaza da su sportaši prilikom testiranja koristili dio mozga koji drugi ljudi nisu. Budući da nisu mogli doći do potvrdnog odgovora, proveli su novo istraživanje na način da su ubacili još jednu grupu ljudi, a riječ je o fanovima tog sporta. Koristeći fMRI, odnosno funkcijsku magnetsku rezonanciju koja prikazuje funkciju mozga, došlo se do zaključka kako su igrači i fanovi hokeja pokazivali povećanu aktivnost u nekim regijama mozga koje služe za izbor određenih radnji i procedura. Test je konačno bio potvrđen, a točnim se pokazalo da nam treba iskustvo u određenoj akciji kako bi je ubuduće mogli točnije vizualizirati i opisati.