[VIDEO] Pronađena najstarija ljudska građevina na svijetu: Izumrla vrsta ostavila nevjerojatnu zaostavštinu

Britanski i afrički arheolozi otkrili su dokaze o najstarijoj ljudskoj građevini na svijetu, izgrađenoj od strane izumrle vrste ljudi prije pola milijuna godina. Pronađena je na jugu Afrike.

Sastavljena od obrađenog drveta, vjerojatno je izgrađena kao uzdignuti put preko močvarnog područja – ili kao uzdignuta platforma usred močvarnog područja, možda kao dio lovačke baze ili obrtničke radionice za obradu mesa.

Pronađena je u vlažnom tlu na sjeveru Zambije – i barem je dvostruko starija od bilo koje druge poznate ljudske građevine.

Ovo otkriće vjerojatno će promijeniti razumijevanje arheologa o evoluciji tehnologije i kognitivnih sposobnosti ranih ljudi.

Uzdignuti drveni put ili platforma samo je mali dio pretpovijesnog prisustva ljudi na južnoj obali rijeke Kalambo. Pronađena je samo nekoliko stotina metara uzvodno od dvaju najimpresivnijih prirodnih čuda na svijetu – 235 metara visokog vodopada i 300 metara dubokog kanjona.

Vjerojatno je da su vodopadi i neobično raznolika lokalna topografija neizravno privukli rane lovce-sakupljače na područje, uključujući prve “inženjere” i stolarije u svijetu.

Izravno uzvodno od vodopada nalazi se velika i plodna poplavna ravnica na kojoj bi se nalazile močvare, mala jezera, manji vodeni tokovi i šuma, kao i glavna rijeka. Šumske površine s drugim vrstama drveća vjerojatno su prekrivale padine brežuljaka uz poplavnu ravan.

Međutim, odmah nizvodno, rijeka teče kroz impresivan kanjon dug oko 5 kilomatara sa svojom vlastitom lokalnom prašumom, djelomično stvorenim prskanjem vode s vodopada. I samo oko 5 kilometara dalje, rijeka se ulijeva u jedno od najvećih jezera u Africi, jezero Tanganyika, koje je posebno bogato ribom i privuklo bi veliko krdo životinja.

Svako od tih okoliša privukao bi različite vrste životinja i sadržavao različite biljke, voće i orašaste plodove – što bi, zauzvrat, privuklo rane ljude.

Arheolozi su do sada pronašli dva dijela drvene građevine – 1,4 metra dugački dio debla stabla i panj, oboje izmijenjeni od strane pretpovijesnih stolara.

Deblo drveta je srušeno, a zatim oblikovano tako da se sužava na oba kraja. Na njegovoj strani zarezan je oblik slova U kao udubljenje dubine 13 cm. Zatim je postavljeno horizontalno na vrhu panja koji je sam po sebi bio izrezan i oblikovan kako bi njegovih gornjih 20 cm savršeno odgovaralo tom udubljenju horizontalno izrezanog debla drveta.

Postavljanjem modificiranog debla drveta na taj način, učinkovito se “zaključalo” na vrhu panja, osiguravajući da se staza ili platforma održava nekih 20 cm iznad močvare.

Također datirajući od oko pola milijuna godina bio je veliki drveni klip koji je pronađen samo nekoliko metara dalje. Vjerojatno se koristio za razdvajanje drva.

Arheolozi su također otkrili različite alate za rezanje, sječu i struganje, svi napravljeni od kamena, te mogući izvor vatre za kuhanje.

Pretpovijesni ljudi koji su ondje živjeli bili su članovi sada izumrle vrste poznate kao Homo heidelbergensis – vrste koja je već tada naselila veći dio Afrike, zapadnu Aziju i Europu i koja je cvjetala između prije 600.000 godina i prije 300.000 godina.

Međutim, oko prije 300.000 godina Heidelbergensis je postao izumrla vrsta – vjerojatno zbog konkurencije novijih, još naprednijih ljudskih vrsta, tj. Neandertalaca i nas samih (Homo sapiensa).

Arheološka istraživanja provodila su se tijekom posljednje četiri godine od strane arheologa i drugih znanstvenika iz Velike Britanije, Belgije i Zambije – s Sveučilišta u Liverpoolu, Aberystwythu, Royal Holloway i Liègea, te od strane Nacionalnog muzejskog odbora Zambije i Komisije za očuvanje nacionalne baštine u toj zemlji.

Voditelj projekta, profesor Larry Barham sa Sveučilišta u Liverpoolu, vodi međunarodni istraživački projekt “Duboki korijeni čovječanstva“, koji uključuje istraživanje područja Kalambo Falls. Rekao je kako ovo otkriće pomaže promijeniti način na koji razmišljamo o davno izumrlim vrstama ljudi.

Stručno datiranje nalaza proveli su stručnjaci sa Sveučilišta Aberystwyth. Koristili su tehnike luminescentnog datiranja koje otkrivaju posljednji put kad su minerali u pijesku oko nalaza bili izloženi sunčevoj svjetlosti kako bi odredili njihovu starost.

“Na ovako velikoj starosti otkrića, postavljanje datuma na nalaze je prilično izazovno. Luminescentno datiranje nam omogućava da datiramo mnogo unatrag u vremenu, kako bismo sastavili nalazišta koja nam pružaju uvid u evoluciju ljudi”, rekao je profesor Geoff Duller sa Sveučilišta Aberystwyth.