Na danaลกnji dan prije okruglih 100 godina osnovan je jedan od najpopularnijih sportskih kolektiva u Splitu, Vaterpolski klub Jadran. Prvog jesenskog dana 1920. godine na zapadnoj strani splitske luke u uvali Baluni, Jadran je osnovan kao prvi splitski vaterpolo klub. Upravo zbog uvale u kojoj je klub zaลพivio, prvotno ime mu je bilo Pomorski klub Baluni.
Lokacija prebaฤena na Zvonฤac uslijed dvaju poลพara
Nije dugo trebalo Jadranu da se domogne vaterpolskog vrha na ovim prostorima. Samo tri godine nakon osnutka, osvajaju prvi drลพavni trofej na Suลกaku, u dvoriลกtu najstarijeg vaterpolo kluba u Hrvata, rijeฤkog Primorja. Godina 1931. uลกla je u povijest splitskog vaterpola jer je tada odigrana prva utakmica pod svjetlima reflektora. Jadran je bio odmjerio snage s B reprezentacijom Maฤarske (2:4). ฤetiri godine kasnije promijenjena je lokacija klupskih prostorija s Baluna na Zvonฤac nakon drugog poลพara koji je zahvatio baraku (prvi se dogodio deset godina ranije). U roku od godinu dana, na Zvonฤacu iskopan je bazen, izgraฤene su kabine, postavljeni su tuลกevi i kompletna infrastruktura. Na istom mjestu je i danas klupski dom VK Jadran te istoimenog plivaฤkog kluba.
Zlatan poฤetak 1990-ih
Nakon Drugog svjetskog rata slijedila su nova sjajna vremena za vaterpoliste Jadrana koji su u tri poslijeratne godine zaredom osvajali naslov prvaka drลพave. Posljednja ลกampionska momฤad te generacije podigla je trofej 1960. godine, nakon ฤega se na iduฤi naslov ฤekalo ฤak 31 godinu. Sve do posljednje sezone jugoslavenskog prvenstva. Poฤetak 1990-ih upisan je zlatnim slovima u povijest splitskog kluba.
Momฤad za najveฤe dosege
Osvojenim naslovom jugo-lige 1991. godine izboren je nastup u Kupu prvaka, no znalo se kako su potrebna pojaฤanja da se momฤad pribliลพi europskom vrhu te drลพavu u stvaranju, koja je tek trebala biti priznata, uฤini ponosnom. Najboljem igraฤu Mislavu Bezmalinoviฤu pridruลพena su dvojica mladostaลกa, Dubravko ล imenc i Perica Bukiฤ. Jadran je sada imao momฤad za napad na trofej Kupa prvaka.
Na krilima nacionalnog zanosa osvojen Kup prvaka
Zbog poฤetka rata, jadranaลกi su svoje domaฤe utakmice morali igrati u 500 kilometara udaljenom Trstu! Polufinalna pobjeda protiv nizozemskog Polar Bearsa ostat ฤe im u prekrasnom sjeฤanju jer je toga dana, 15. sijeฤnja 1992. godine, napokon meฤunarodno priznata Republika Hrvatska. Na krilima toga saznanja i nacionalnog naboja, u finalu su nakon velike borbe u dva meฤa bili bolji od talijanske Savone. Spletom okolnosti, oba dvoboja odigrana su u Italiji, a u prvom susretu u Savoni, domaฤini su pobijedili s 10:8. Uzvrat se odigrao u โsplitskomโ Trstu, te ฤe se ta utakmica pamtiti dok god postoji VK Jadran. Na ulasku u posljednju minutu rezultat je bio identiฤan kao u prvom srazu, 10:8, ali ovoga puta za Spliฤane. U tim dramatiฤnim trenucima, 37 sekundi prije kraja finale, Ognjen Krลพiฤ je iz teลกke situacije dao loptu majstoru Bezmalinoviฤu koji zabija za prvi europski naslov Jadrana te treฤi uzastopni hrvatskog vaterpola (1990. i 1991. na krovu Europe bila je Mladost). Bila je to prva klupska europska titula nekog hrvatskog sportskog kluba od osamostaljenja.
Povratak na Zvonฤac i drugi europski naslov
Upravo protiv Mladosti iduฤe je godine obranjen naslov europskih prvaka. U Zagrebu su mladostaลกi odnijeli pobjedu (8:7), a u uzvratu, koje je odigrano na splitskom Zvonฤacu, slavila je momฤad Jadrana nakon produลพetaka rezultatom 6:4. Bili su to dani ponosa i slave. VK Jadran u najboljem moguฤem svjetlu predstavljao je Hrvatsku, ne samo u svijetu vaterpola, nego i u svijetu sporta.
โCipcija za poฤasnog predsjednikaโ
Pandemija je sprijeฤila jadranaลกe u naumu da na veliฤanstveni naฤin proslave veliku obljetnicu svoga kluba. Meฤutim, predsjednik Sportskog druลกtva Jadran, Srฤan Kovaฤiฤ, najavljuje okupljanje: โOkupit ฤemo se nas 20-ak, predsjednici klubova u okviru SD Jadran i tada ฤemo naลกu legendu, Ivana Johana Cipcija, proglasiti poฤasnim predsjednikom. ลฝao mi je samo ลกto se eto nisu ove godine uspjele odrลพati ni OI u Tokiju na koje su se plasirala baลก i naลกa dvojica plivaฤa, Marin Mogiฤ i Franko Grgiฤ, te bi se vratili iz Japana baลก na naลกu predviฤenu proslavu. To bi bio naลก najveฤi plivaฤki uspjeh jer zadnji, odnosno, zadnja iz Jadrana na olimpijskim igrama bila je Ana Boban, u Meksiku 1968. Prije 52 godine!โ
Moramo svi zajedno biti strpljivi na nova uzbuฤenja vodenih sportova, a tko zna, moลพda se velikim uspjesima Vaterpolskog kluba Jadran pridruลพi i Plivaฤki klub Jadran. Moลพda veฤ dogodine u Tokijuโฆ
Naslovna ilsutracija: Pixabay (pozadina) / Montaลพa: Dalmacija Plus