Novijoj generaciji nogometnih zaljubljenika u pamฤenju ฤe ostati nezaboravna pogibija i velika tragedija brazilskoga kluba Chapecoense, ฤiji su igraฤi, zajedno s ostalim ฤlanovima kluba, ukljuฤujuฤi i brojne novinare, smrtno stradali u zrakoplovnoj nesreฤi dok su putovali na susret finala Cope Sudamericana, juลพnoameriฤke inaฤice Europske lige. Dogodilo se to 2016. godine, a do tog trenutka ovaj brazilski klub iz Chapeca proลพivljavao je najljepลกe dane svoje povijesti. Nakon toga krenuli su polako nizbrdo, a ove sezone zavrลกili su u brazilskoj Seriji B. Kad god se dogodi tragedija takvih razmjera, potrebno je dulje vrijeme da se klub oporavi i da se barem pribliลพi starim dosezima. Kako je Chapecoense potresao nas, mlade fanove nogometne igre, tako je zrakoplovna nesreฤa Manchester Uniteda 1958. godine potresla naลกe djedove i pradjedove. Meฤutim, Crvenim vragovima nije trebalo dugo da se vrate na stare staze slave, buduฤi da su samo pet godina kasnije osvojili FA Cup, sedam godina kasnije prvenstvo, a nakon deset godina i Kup prvaka. Manchester se brzo oporavio nakon gubitka โBusbyjevih bebaโ, no Torino nikad nije dosegao nekadaลกnje rezultate nakon straลกne, takoฤer, zrakoplovne nesreฤe koja se dogodila ฤetvrtog dana svibnja 1949. godine. Dogaฤaj je to koji je promijenio povijest ovog nekada najboljeg talijanskog kluba, danas 114-godiลกnjaka.
Superga air disaster
Torino je tog sumornog 4. svibnja 1949. godine svjedoฤio moลพda i najruลพnijoj sceni koja se dogodila u novijoj povijesti grada koji leลพi na rijeci Po, uz katastrofalno bombardiranje Royal Air Forcea ลกest godina ranije tijekom Drugog svjetskog rata. Tada najbolji talijanski nogometni klub izgubio je svoje junake u tren oka. Svi koji su bili u zrakoplovu kompanije Fiat, 31 osoba, od ฤega 27 putnika, izgubilo je ลพivot u tragediji koja ฤe ostati upamฤena kao Superga air disaster, a ime je dobila po bazilici Superga, koja je bila posljednja destinacija nesretnih nogometaลกa i ostalih sudionika nesreฤe.
Torino kao prethodnik Reala
Koliko je torinski klub bio jak tih godina govori podatak da je sezonu 1948./49. talijanskog prvenstva osvojio s, praktiฤki, rezervnom ekipom, i to s pet bodova prednosti pred Interom i deset pred Milanom. Najjaฤi sastav Torina imao je predispozicije da osvaja europske naslove, samo naลพalost po njih, Kup prvaka, kao i ostala cijenjena europska natjecanja uvedena su tek tijekom 1950-ih i 1960-ih. Tko zna, da su pokretaฤi tih natjecanja malo uranili sa svojim idejama, moลพda bismo Torino pamtili kao prvog vladara europskog nogometa, umjesto Real Madrida.
Ista sudbina zadesila je i devet godina kasnije Busbyjeve bebe
Bili su veฤi od nogometa. Najpopularniji klub ratne i poslijeratne Italije. Grande Torino, kako su mu tepali i kako joลก uvijek tepaju ondaลกnjoj generaciji, tijekom 40-ih godina 20. stoljeฤa osvojio je ฤak pet Scudetta. Prije toga samo jedan (1928.) i poslije toga samo jedan (1976.). Jasno je kako se klub nikada nije oporavio od ove straลกne nesreฤe, za razliku od Busbyjevog Manchestera, kojeg ฤe ista sudbina zadesiti devet godina kasnije prilikom vraฤanja iz Beograda s utakmice ฤetvrtfinala Kupa prvaka. Ono ลกto je njima bio kobni Munchen, to je Torinu bio vlastiti Torino i bazilika Superga.
Najveฤi gradski derbi tog vremena
Do te 1949. godine, Torino i Juventus imali su zajedno 13 trofeja talijanskog prvenstva (jedan viลกe bio je na strani Stare dame). Tih godina bio je to najveฤi gradski derbi na svijetu, koji je okupljao ogromne mase na ulicama i stadionima tog dana kad je na rasporedu bio famozni Derby della Mole. U godinama koje su slijedile, Grande Torino postajao je sve manje grande, barem po uspjesima, a tome je doprinio rast njihovoga gradskoga rivala. Surovi dokaz tome pokazuje da je Juventus nakon 1949. godine osvojio 29 Scudetta, a Torino samo jedan.
Podsjetili na slavne dane poฤetkom 90-ih
Unatoฤ padu narednih godina, a i desetljeฤa, Bikovi, kako je uvrijeลพen nadimak Torina, nikad se nisu srozali niลพe od Serie B, ลกto dovoljno govori o borbi da ne okaljaju ime veliฤanstvenog kluba. U 90 godina profesionalnog nogometa u Italiji, Bikovi su ฤak 78 sezona proveli u elitnom talijanskom rangu. Ponekad su podsjetili na slavne dane, kao poฤetkom 1990-ih, kada su osvojili Mitropa Cup, te igrali finale Kupa UEFA-e. Nekoliko godina ranije, kvalitetu torinske momฤadi okusio je i Hajduk, no moฤni Bili s voฤom Blaลพom Sliลกkoviฤem nisu dopustili poraz u drugom kolu Kupa UEFA-e, 1985. godine (1:1, 3:1).
Meฤu ลพiteljima grada popularniji su od Stare dame
Danaลกnjim je klincima nezamislivo da je Torino nekada bio bolji i kvalitetniji klub od Juventusa. U svijetu je, zasigurno, viลกe ljudi ฤulo za ovaj potonji torinski klub. Dobar dio igraฤa njihovog danaลกnjeg rostera znala bi i mala djeca nabrojati. Meฤutim, u gradu Torinu, Bikovi su popularniji od Stare dame, imaju viลกe pratitelja, ljudi gaje veฤu simpatiju prema tom grande klubu, koji je nekada davno bio grande, a sada je samo Torinoโฆ
Poginuli igraฤi i struฤni stoลพer (veฤina igraฤa bila je okosnica talijanske reprezentacije)
- Valerio Bacigalupo (25)
- Aldo Ballarin (27)
- Dino Ballarin (23)
- Emile Bongiorni (28)
- Eusebio Castigliano (28)
- Rubens Fadini (21)
- Guglielmo Gabetto (33)
- Ruggero Grava (27)
- Giuseppe Grezar (30)
- Ezio Loik (29)
- Virgilio Maroso (23)
- Danilo Martelli (21)
- Valentino Mazzola (30)
- Romeo Menti (29)
- Piero Operto (22)
- Franco Ossola (27)
- Mario Rigamonti (26)
- Julius Schubert (26)
- Egri Erbstein (glavni trener, 50)
- Leslie Lievesley (pomoฤni trener, 37)
- Ottavio Corina (fizioterapeut, 52)