Novijoj generaciji nogometnih zaljubljenika u pamćenju će ostati nezaboravna pogibija i velika tragedija brazilskoga kluba Chapecoense, čiji su igrači, zajedno s ostalim članovima kluba, uključujući i brojne novinare, smrtno stradali u zrakoplovnoj nesreći dok su putovali na susret finala Cope Sudamericana, južnoameričke inačice Europske lige. Dogodilo se to 2016. godine, a do tog trenutka ovaj brazilski klub iz Chapeca proživljavao je najljepše dane svoje povijesti. Nakon toga krenuli su polako nizbrdo, a ove sezone završili su u brazilskoj Seriji B. Kad god se dogodi tragedija takvih razmjera, potrebno je dulje vrijeme da se klub oporavi i da se barem približi starim dosezima. Kako je Chapecoense potresao nas, mlade fanove nogometne igre, tako je zrakoplovna nesreća Manchester Uniteda 1958. godine potresla naše djedove i pradjedove. Međutim, Crvenim vragovima nije trebalo dugo da se vrate na stare staze slave, budući da su samo pet godina kasnije osvojili FA Cup, sedam godina kasnije prvenstvo, a nakon deset godina i Kup prvaka. Manchester se brzo oporavio nakon gubitka „Busbyjevih beba“, no Torino nikad nije dosegao nekadašnje rezultate nakon strašne, također, zrakoplovne nesreće koja se dogodila četvrtog dana svibnja 1949. godine. Događaj je to koji je promijenio povijest ovog nekada najboljeg talijanskog kluba, danas 114-godišnjaka.
Superga air disaster
Torino je tog sumornog 4. svibnja 1949. godine svjedočio možda i najružnijoj sceni koja se dogodila u novijoj povijesti grada koji leži na rijeci Po, uz katastrofalno bombardiranje Royal Air Forcea šest godina ranije tijekom Drugog svjetskog rata. Tada najbolji talijanski nogometni klub izgubio je svoje junake u tren oka. Svi koji su bili u zrakoplovu kompanije Fiat, 31 osoba, od čega 27 putnika, izgubilo je život u tragediji koja će ostati upamćena kao Superga air disaster, a ime je dobila po bazilici Superga, koja je bila posljednja destinacija nesretnih nogometaša i ostalih sudionika nesreće.
Torino kao prethodnik Reala
Koliko je torinski klub bio jak tih godina govori podatak da je sezonu 1948./49. talijanskog prvenstva osvojio s, praktički, rezervnom ekipom, i to s pet bodova prednosti pred Interom i deset pred Milanom. Najjači sastav Torina imao je predispozicije da osvaja europske naslove, samo nažalost po njih, Kup prvaka, kao i ostala cijenjena europska natjecanja uvedena su tek tijekom 1950-ih i 1960-ih. Tko zna, da su pokretači tih natjecanja malo uranili sa svojim idejama, možda bismo Torino pamtili kao prvog vladara europskog nogometa, umjesto Real Madrida.
Ista sudbina zadesila je i devet godina kasnije Busbyjeve bebe
Bili su veći od nogometa. Najpopularniji klub ratne i poslijeratne Italije. Grande Torino, kako su mu tepali i kako još uvijek tepaju ondašnjoj generaciji, tijekom 40-ih godina 20. stoljeća osvojio je čak pet Scudetta. Prije toga samo jedan (1928.) i poslije toga samo jedan (1976.). Jasno je kako se klub nikada nije oporavio od ove strašne nesreće, za razliku od Busbyjevog Manchestera, kojeg će ista sudbina zadesiti devet godina kasnije prilikom vraćanja iz Beograda s utakmice četvrtfinala Kupa prvaka. Ono što je njima bio kobni Munchen, to je Torinu bio vlastiti Torino i bazilika Superga.
Najveći gradski derbi tog vremena
Do te 1949. godine, Torino i Juventus imali su zajedno 13 trofeja talijanskog prvenstva (jedan više bio je na strani Stare dame). Tih godina bio je to najveći gradski derbi na svijetu, koji je okupljao ogromne mase na ulicama i stadionima tog dana kad je na rasporedu bio famozni Derby della Mole. U godinama koje su slijedile, Grande Torino postajao je sve manje grande, barem po uspjesima, a tome je doprinio rast njihovoga gradskoga rivala. Surovi dokaz tome pokazuje da je Juventus nakon 1949. godine osvojio 29 Scudetta, a Torino samo jedan.
Podsjetili na slavne dane početkom 90-ih
Unatoč padu narednih godina, a i desetljeća, Bikovi, kako je uvriježen nadimak Torina, nikad se nisu srozali niže od Serie B, što dovoljno govori o borbi da ne okaljaju ime veličanstvenog kluba. U 90 godina profesionalnog nogometa u Italiji, Bikovi su čak 78 sezona proveli u elitnom talijanskom rangu. Ponekad su podsjetili na slavne dane, kao početkom 1990-ih, kada su osvojili Mitropa Cup, te igrali finale Kupa UEFA-e. Nekoliko godina ranije, kvalitetu torinske momčadi okusio je i Hajduk, no moćni Bili s vođom Blažom Sliškovićem nisu dopustili poraz u drugom kolu Kupa UEFA-e, 1985. godine (1:1, 3:1).
Među žiteljima grada popularniji su od Stare dame
Današnjim je klincima nezamislivo da je Torino nekada bio bolji i kvalitetniji klub od Juventusa. U svijetu je, zasigurno, više ljudi čulo za ovaj potonji torinski klub. Dobar dio igrača njihovog današnjeg rostera znala bi i mala djeca nabrojati. Međutim, u gradu Torinu, Bikovi su popularniji od Stare dame, imaju više pratitelja, ljudi gaje veću simpatiju prema tom grande klubu, koji je nekada davno bio grande, a sada je samo Torino…
Poginuli igrači i stručni stožer (većina igrača bila je okosnica talijanske reprezentacije)
- Valerio Bacigalupo (25)
- Aldo Ballarin (27)
- Dino Ballarin (23)
- Emile Bongiorni (28)
- Eusebio Castigliano (28)
- Rubens Fadini (21)
- Guglielmo Gabetto (33)
- Ruggero Grava (27)
- Giuseppe Grezar (30)
- Ezio Loik (29)
- Virgilio Maroso (23)
- Danilo Martelli (21)
- Valentino Mazzola (30)
- Romeo Menti (29)
- Piero Operto (22)
- Franco Ossola (27)
- Mario Rigamonti (26)
- Julius Schubert (26)
- Egri Erbstein (glavni trener, 50)
- Leslie Lievesley (pomoćni trener, 37)
- Ottavio Corina (fizioterapeut, 52)