Baš je šugava ova 2020. godina. Još malo moramo izdržati, malo više od mjesec dana, i možda će svijet biti ljepši. Mnoge poznate osobe su nas napustile, od glumaca Seana Conneryja, Kirka Douglasa, Jerryja Stillera, Chadwicka Bosemana, preko glazbenika Eddieja Van Halena, Little Richarda, Kennyja Rogersa, Billa Withersa, Vere Lynn, pa sve do sportaša Kobea Bryanta i Jacka Charltona. Ne smijemo zaboraviti niti poznate osobe s ovih prostora, nedavno preminule Slavena Zambatu, Krasnodara Roru, Veru Zimu, Mustafu Nadarevića, a i Branka Cikatića. Danas je svijet u pravom smislu riječi protresla vijest o smrti možda i najvećeg nogometaša svih vremena, Diega Armanda Maradone. Veliki Argentinac otišao je u dobi od 60 godina nakon problema sa srcem uzrokovanih komplikacijama poslije operacije mozga koju je imao ranije ovog mjeseca. A kad se samo sjetimo da je na ovaj dan prije točno četiri godine zdušno navijao za svoju Argentinu s tribina zagrebačke Arene u finalu Davis Cupa… Vrijeme je da se prisjetimo zašto je bio tako poseban.
1. Svijet ga je upoznao u Japanu 1979. godine
„Mali zeleni“, kako ga je prozvao doajen hrvatskog sportskog novinarstva, Zvonimir Magdić Amigo, došao je na rendez vous s nogometnim svijetom 1979. godine na Svjetskom prvenstvu do 20 godina u Japanu. Zajedno s najboljim strijelcem turnira, Ramonom Diazom, odveo je Argentinu do naslova svjetskih prvaka, a on sam osvojio je Zlatnu loptu za najboljeg igrača te je postigao posljednji, od svojih šest golova na turniru, u finalu protiv SSSR-a za 3:1. Svijet je tada upoznao omalenog brzanca visokog 165 cm koji će ga zaluđivati u narednom desetljeću, ali i dulje.
2. Rekorder među kapetanima na SP-ima
Godinu ranije Argentinci su osvojili prvi naslov svjetskih prvaka svladavši u finalu Nizozemsku nakon produžetaka s 3:1. Tada je Albiceleste predvodio Mario Kempes, no s Maradonom u sastavu znali su kako neće trebati dugo čekati na novi naslov. Diego je predstavljao svoju zemlju na četiri SP-a te je na tim turnirima ukupno 16 puta nosio kapetansku vrpcu, najviše od svih kapetana u povijesti Mundijala.
3. “Božja ruka” i “Gol 20. stoljeća”
O najpamtljivijim događajima na Svjetskom prvenstvu u Meksiku 1986. godine i dan-danas razglabaju i ptičice na grani. Susret četvrtfinala između Argentine i Engleske ušao je u nogometne anale zahvaljujući jednom čovjeku – Diegu Maradoni. Bilo je tih godina „vruće“ u argentinsko-engleskim odnosima zbog Falklandskog rata, a Diego je dodatno „podgrijao“ atmosferu. Pred 115 tisuća gledatelja na Estadiu Azteca u Mexico Cityju, postigao je dva najunikatnija gola u povijesti SP-a. Najprije, u 51. minuti „božjom rukom“ zabija pogodak velikom Peteru Shiltonu za početno vodstvo, a samo četiri minute kasnije radi nešto što je nakon njega pokazivao jedino Lionel Messi. Uzeo je loptu na svojoj polovici, oslobodio se Reida i Beardsleyja, šprintao prema engleskom šesnaestercu na čijem rubu šanse nisu imali stoperi Butcher i Fenwick, a na kraju je zaobišao i Shiltona za pogodak koji je 2002. godine FIFA proglasila golom 20. stoljeća! Također, ne smije se zaboraviti da je Maradona dobio Zlatnu loptu zbog fantastičnih igara i sjajnog učinka na turniru od pet pogodaka i pet asistencija u sedam utakmica.
4. 23 pretrpljena prekršaja u jednoj utakmici
Koliko je Diego bio nezaustavljiv govori podatak da je na istom prvenstvu u Meksiku pretrpio sveukupno 53 prekršaja, što je 7.6 po susretu, a najnemilosrdniji prema „malom zelenom“ bili su igrači talijanske reprezentacije u dvoboju drugoga kruga na SP 1982. kada su Maradonu zaustavljali mimo pravila, ni manje ni više, nego 23 puta! Sam Claudio Gentile napravio je 11 prekršaja nad njim, i to samo u prvom poluvremenu! Svrhu su Talijani ispunili, Diego nije zabio, a oni su pobijedili rezultatom 2:1 te se plasirali u polufinale. Kasnije će i osvojiti svjetski naslov.
5. U Barcelonu za rekordnih osam milijuna eura
Dok je kod nas poznat kao „mali zeleni“, u svijetu je zaslužio nadimak „zlatni dječak“. Naime, bio je jedan od prvih nogometaša koji je probio transfer-granicu od milijun eura. Godine 1982. stigao je u redove Barcelone iz Boca Juniorsa za onda astronomskih osam milijuna eura, što je bio apsolutni svjetski rekord. Za usporedbu, do tog transfera, rekord je držao Paolo Rossi i njegov prijelaz iz Vicenze u Juventus 1978. godine za 2,65 milijuna eura…
Godine 2000. FIFA je organizirala internetsku anketu gdje je zamolila navijače širom svijeta da glasuju, po vlastitom nahođenju, za najboljeg nogometaša 20. stoljeća. Argentinac je „pomeo“ konkurenciju, čak i Pelea, s 53,60 posto osvojenih glasova. Brazilac je završio na drugome mjestu sa samo 18,53 posto glasova. Međutim, kako je izbor bio podijeljen u dva dijela, Maradona nije jedini ponio nagradu za najboljeg u prošlom stoljeću. U drugom dijelu sudjelovala je FIFA-ina komisija, novinari i treneri. Njima je, pak, Pele bio bolji…
7. Bog u svom narodu
U 17 godina predstavljanja argentinskih boja, odigrao je 91 utakmicu za Albiceleste postigavši 34 pogotka. Na prvu, čini se premalo za igrača njegovog kalibra, no njegov doprinos argentinskoj reprezentaciji je neprocjenjiv. Unatoč svim Messijevim dosezima, ostvarenjima, silnim pogocima i mnoštvu trenutaka kada smo se zapitali: „Je li ovaj čovjek s našeg planeta?“, Argentinci će većinski odabrati Maradonu za svog najvećeg nogometaša ikada. Svakako, isto pitanje su si postavljali i ondašnje generacije za Diega, tako da velike razlike između ove dvojice uopće nema. Međutim, Maradona je Argentini donio naslov svjetskog prvaka i zbog toga je postao besmrtan. On je legenda među svojima, Bog, u pravom smislu riječi, i nikad neće umrijeti. Jer, naposljetku, junaci se pamte, ali legende ne umiru.