Zsa Zsa Gabor, Harry Houdini, Tommy Ramone, Erno Rubik, Ferenc Liszt i Ferenc Puskas. Listu najpoznatijih Mađara nije potrebno nadopunjavati. Potonji od spomenutog društva u kojemu možemo naći velikane različitih sfera života, od mađioničara do skladatelja, pravi je nacionalni heroj države s kojom dijelimo sjevernu granicu. Kao što će prosječni Hrvat, kad se uputi na put u neku dalju zemlju te istakne hrvatska obilježja, čuti imena poput Davora Šukera ili Luke Modrića, tako će Mađar zasigurno čuti ime i prezime jednog od najvećih nogometaša koji je ikada trčao travnatim terenima, po nekima i najboljeg Europljanina ikada, Ferenca Puskasa. Još kad se uzme u obzir kako je igračku karijeru završio prije duge 54 godine, a trenersku prije upola manje, onda shvatimo koliko se urezao ljudima (ne-Mađarima) u pamćenje.
Otac branič, sin napadač
Na prvi april 1927. godine rodio se Puskas, ali pod imenom – Ferenc Purczald. Njegov otac promijenio je obiteljsko prezime u Puskas kad je malom Ferencu bilo deset godina. Otac, istog imena, bio je vrlo dobar branič koji je čitavu karijeru proveo u Mađarskoj, igrajući devet godina za Kispest, današnji Honved. Trenirajući isti klub, Puskas stariji osvojio je dvostruku državnu titulu u poslijeratnom razdoblju, tijekom 1949. i 1950. godine, naslijedivši legendarnog Belu Guttmana. Upravo je pod očevom paskom 15-godišnji Ferenc mlađi debitirao za Honved 1943. godine te se već tad vidio strašan napadački potencijal, potpuno suprotan od očevog, koji je karijeru ostvario na drugom kraju terena.
Rekorder 20. stoljeća
Tijekom 11 godina provedenih u reprezentaciji Mađarske, jednoj od najjačih nogometnih selekcija u povijesti, gledajući Laku konjicu iz 1940-ih i 1950-ih, Puskas mlađi postigao je pomalo nestvarna 84 pogotka iz 85 utakmica čime je ostao najbolji reprezentativni strijelac u 20. stoljeću, ostavivši iza sebe Japanca Kunishigea Kamamota, Pelea, svog suigrača Sandora Kocsisa, Gerda Mullera i ostale velikane. A prvi od ta 84 gola zabio je u svom debiju, ubrzo nakon završetka rata, 1945. godine protiv Austrije. Dalo se naslutiti. Na scenu stiže velika zvijezda…
Sandor Szucs kao primjer
Nije ga se trebalo dugo čekati. S 21 napunjenom godinom ponio je titulu najboljeg europskog strijelca s okruglih 50 pogodaka. U samo 32 utakmice! Juventus ga je tih dana strašno mnogo htio, no Ferencu se nije bilo lako odvojiti od svoje obitelji. Međutim, čežnja za jačim, boljim, poznatijim ligama od mađarske nije mogla samo tako nestati. Tih je godina, kao i u čitavom Istočnom bloku, komunistička nota bila iznimno vidljivo. Mnogi su mađarski nogometaši htjeli preći u redove jačih klubova van svoje domovine, no komunisti su im priječili snove gnjusnim potezima. Za primjer drugima uzeli su Sandora Szucsa, odličnog braniča Ujpesta i mađarske reprezentacije tijekom 40-ih godina 20. stoljeća. Jedan od zainteresiranijih klubova bio je Milan, a do te informacije došle su komunističke vođe. Namamili su ga da napusti zemlju, nakon čega su ga na granici uhitili i poslali u zatvor. Sandor je nekoliko mjeseci kasnije smaknut pod velom tajne. Nitko nije znao što mu se dogodilo, no većina je slutila ono najgore. Tek je 1989., dakle, 38 godina kasnije konačno razjašnjen „misterij“ nestanka poznatog nogometaša. Bila je to opomena mađarskim nogometašima, uključujući i Puskasu, što bi im se moglo dogoditi ako postupe na isti način kao i nesretni Sandor Szucs.
Rođenje Lake konjice
Nadolazeće desetljeće činilo se mnogo više obećavajuće za mladog Ferenca. Godine 1952. okusio je slast nastupa na Olimpijskim igrama u Helsinkiju. I ne da je samo okusio slast nastupa, nego je i okusio zlatnu medalju nakon pobjede nad Jugoslavijom u finalu. Postigao je pogodak za vodstvo u 70. minuti, nakon čega je Czibor potvrdio rođenje jedne velesile. U Helsinkiju se rodila moćna reprezentacija, momčad koja će i desetljećima kasnije (vjerujemo, i stoljećima) ostati upisana u nogometne knjige kao jedna od najdominantnijih ikada. Legendarna – Laka konjica…
Na Wembleyju pokazali silu čitavom svijetu
Ako netko nije pratio nogometni turnir na OI 1952., onda je bio poprilično iznenađen rezultatom između Engleske i Mađarske godinu kasnije na Wembleyju. Englezi su do tada bili neporaženi na svom terenu, željno iščekujući tu Laku konjicu u nastajanju, da vide o čemu se tu točno radi. Nažalost po njih, točno su i vidjeli pravu sliku svojih protivnika. Doživjeli su težak poraz od 3:6, uz dva pogotka Ferenca Puskasa, od čega je prvi, za 1:3, još dugo ostao u pamćenju onih koji su gledali taj susret. Fantastičnom varkom, rolanjem za unatrag poslao je kapetana engleske reprezentacije, Billyja Wrighta, kako bi se reklo, po ćevape, te je sprašio loptu u englesku mrežu. Puskas, Czibor, Hidegkuti, Kocsis,… Svijetu je upućena jasna poruka: čuvajte se, stižu Mađari!
S 25 gola u četiri utakmice stigli do finala
O Svjetskom prvenstvu 1954. u Švicarskoj i igri mađarske reprezentacije na tom turniru mogu se pisati romani i romani, no dovoljno je spomenuti njihove rezultate na putu do finala: Južna Koreja 9:0, Zapadna Njemačka 8:3, Brazil 4:2, Urugvaj 4:2. Dakle, gol-razlika – 25:7! U samo četiri dvoboja! Nešto mlađim generacijama zvuči gotovo nestvarno da su u finalni susret protiv Zapadne Njemačke ušli kao ogromni favoriti. Već su imali tradiciju na svojoj strani jer su ih samo dva tjedna ranije u skupini ponizili s 8:3, uz četiri gola Kocsisa. Nakon što su Mađari poslije osam minuta velikog finala poveli s 2:0 golovima ozljedom načetog Puskasa te Czibora, mislilo se da je to to. Njihovi su navijači već počeli plesati čardaš na Wankdorf Stadiumu u Bernu, no vrlo brzo je uslijedio šok. Dvama brzim pogocima zapadni Nijemci vratili su se u život, a pogotkom Helmuta Rahna u 84. minuti na nevjerojatan su način osigurali titulu. Godinama kasnije se raspravljalo o tome koliko je, uistinu, svjetski naslov zasluženo pripao Zapadnoj Njemačkoj, s obzirom na njihovo vjerojatno dopingiranje. Ne treba zaboraviti da je to, ipak, bila Zapadna Njemačka, a još kad se pogleda tko je bio s druge strane terena…
Rastanak s Lakom konjicom uzrokovan situacijom u zemlji
Situacija u Mađarskoj se u godinama nakon Svjetskog prvenstva pogoršala komunističkim protestima te više nije bilo sigurno za Ferenca da ostane u svojoj zemlji. Neki tadašnji novinski listovi prenijeli su vijest kako je Puskas poginuo u nemirima, no bio je to, današnjim žargonom rečeno – fake news. Domogao se Austrije, zajedno sa svojim Honvedom te su tamo u studenom 1956. godine odigrali prijateljski sraz s Real Madridom (5:5). Tada je Puskas vidio grozne fotografije svoje Mađarske u lokalnim novinama te je odlučio – „Ne vraćam se!“. Vlasti u Mađarskoj zabranile su bilo kakav oblik izvještavanja o ponajboljem svjetskom nogometašu što je označilo njegov rastanak s Lakom konjicom. Do svoje 29. godine zabio je već spomenuta 84 pogotka. Tko zna do koje bi brojke stigao da je živio u nekim normalnijim vremenima i u normalnijem društvu…
„To je tvoj problem, ne moj“
Od 1956. do 1958. godine bilo je mračno razdoblje u Puskasovom životu, ponajprije zbog tog što nije mogao pronaći nogometni angažman, te je samim time i „nabacio“ koji kilogram više. Pokušao je pronaći spas u madridskom Realu koji ga se dobro sjećao s onog prijateljskog susreta iz studenog 1956. godine. Tadašnji dugogodišnji predsjednik španjolskog velikana, Santiago Bernabeu, uzeo ga je pod svoje. Na potpisivanju ugovora odigrala se zanimljiva komunikacija između Puskasa i Bernabeua. Na Mađareva pitanja: „Zašto ste me uzeli? Vidite da sam pretio? Neću moći igrati.“, potaknuta strahom i nesigurnošću, smireni Santiago lakonski je odgovorio: „To je tvoj problem, ne moj.“
Strašna Realova ofenziva
U tren oka Ferenc se vratio u staru formu pruživši Realu sve ono što su navijači Kraljevskoga kluba i očekivali. U osam godina provedenih u glavnom španjolskom gradu, postigao je 156 golova u 180 utakmica zaokruživši nevjerojatnu eru europskog nogometa. S Di Stefanom, Kopom, Gentom i Rialom činio je jednu od najubojitijih napadačkih linija u povijesti nogometne igre. Ako ne i najubojitiju. S Realom je osvojio pet prvenstva, jedan Kup i tri Kupa prvaka.
Pravi kralj šesnaesterca
U onom prvom osvajanju europske titule nije sudjelovao, no zato se u drugom „isprsio“ do krajnjih granica s četiri pogotka Eintrachtu iz Frankfurta (7:3). Do dana današnjeg jedini je igrač u povijesti Kupa / Lige prvaka s toliko golova u finalnoj utakmici. Tijekom godina često se za određene pojedince koristio izraz „kralj šesnaesterca“, no on je to uistinu i bio. Ako ne i najbolji ikada. Mogao je zabijati iz svih pozicija, no unutar kaznenog prostora nije bilo dileme. Ako se Ferenc uhvati lopte, možemo slaviti… I da, u osam sezona provedenih u Realu, četiri puta bio je najbolji strijelac lige. Dovoljno o tome.
Da nije pogledao novine…
Godine 1981., kada se komunističko razdoblje bližilo svom kraju, nakon četvrt stoljeća izbivanja iz svoje zemlje, Ferenc Puskas vratio se u Mađarsku. Tada 54-godišnjak odigrao je prijateljsku utakmicu na nacionalnom stadionu u Budimpešti gdje se nakon niza godina prisjetio koliko je cijenjen i voljen među svojima. Sunarodnjaci mu nikad nisu za zlo uzeli njegov „prebjeg“ u drugu zemlju, no radilo se o pitanju života i smrti. Vrlo lako je mogao završiti kao Sandor Szucs. Zaboravljeni Sandor, za kojeg se gotovo četiri desetljeća nije znalo gdje je i kako je. Niti danas mnogi ne znaju za njega, za razliku od Ferenca Puskasa. Da nije pogledao novine i uvjerio se kakvo je stanje u njegovoj Mađarskoj, sada ga ne bismo stavljali u istu rečenicu s legendama s početka priče, s Gabor, Houdinijem, Ramoneom, Rubikom i Lisztom.